Iako je ova poslastica od prženog tijesta ispunjena voćnim, čokoladnim ili vanila kremom, nastala u Austriji u 16. vijeku, danas je jedan od najvećih simbola Amerike, dok se u Europi one nazivaju “berliners”.
Nacionalni dan krofni ustanovio je 1938. godine misionarski pokret Vojska spasa iz Chicaga, u čast žena koje su služile krofne vojnicima u Prvom svjetskom ratu.
Prva automatizirana mašina za krofne također je nastala u SAD, još 1920. godine, koju je napravio Adolph Levitt. U Americi se godišnje proizvede čak billion krofni.
Ipak, najveći svjetski konzument krofni je Kanada i u toj zemlji se krofne smatraju nezvaničnom nacionalnom hranom. Drugi najveći konzument krofni po glavi stanovnika je Japan, a zatim SAD.
Razlika između američkih i europskih krofni je to što se u sredini američke krofne na sredini nalazi rupa. Ideja za rupu, kako legenda s polovine 19. vijeka kaže, potiče od američkog mornara Hansona Gregoryja, kome je smetalo to što su ivice krofne fino hrskave, dok je sredina previše masna. S rupom u sredini tijesto je podjednako prženo i hrskavo sa svih strana.
Kod nas su se krofne odomaćile u vrijeme Austro-Ugarske, a najčešće su se pravile tradicionalno s džemom od kajsija ili šljiva, posute šećerom u prahu. Danas se prave s raznim dodacima, a jedan od omiljenih je čokolada.
Svjetski rekorder u jedenju krofni je uspio da pojede 49 glaziranih krofni za samo jedan minut. Ipak, bilo na pauzi na poslu, odmoru u školi, predahu usred gradske vreve, opuštanju kod kuće ili druženju s prijateljima – krofne su pravi slatki predah i prepuštanje uživanju, posebno na dan kada se obilježava ova, mnogima omiljena, poslastica.
(N1, Kidsinfo.ba)
