Prije ili kasnije, svaki roditelj će se zapitati šta se dešava sa njegovim djetetom, šta može da učini za svog pubertetliju, ili šta da činimo kada se do jučer naše dijete, sada već momak ili djevojka, zaljubi?! Pubertet predstavlja prelazni period između djetinjstva i zrelosti, i jedna je od najtežih etapa na putu kroz život. Dječaci sebe počinju da vide kao ljudi, a djevojčice se posmatraju kao žene. Romantični odnosi u adolescenciji vrlo su važni jer, slično prijateljstvu, zadovoljavaju jednu od temeljnih ljudskih potreba, onu za pripadanjem drugom ljudskom biću. Osim toga, doprinose razvoju identiteta mlade osobe, njenog samopoštovanja, učenju socijalnih vještina i uloga, te u svom “sretnom” obliku predstavljaju izvor sreće i zadovoljstva. Različita istraživanja potvrdila su da adolescenti iskustvo romantičnog odnosa dominantno opisuju kao potrebu za pripadanjem, privrženost, intimnost i brižljivost, i to tokom cijele adolescencije.
Važno mu je objasniti biološke činjenice o seksualnosti, ali još je važnije prenijeti poruku da seksualni kontakti uključuju osjećaje, brigu za sebe i drugog te odgovornost. Razgovaranjem o emocionalnim aspektima seksa pomaže se djetetu u razvoju zdrave, cjelovite seksualnosti i u donošenju dobrih odluka.
U srednjoj i kasnoj adolescenciji romantične veze zadovoljavaju seksualne potrebe mlade osobe, potrebe za privrženošću, sigurnošću i pripadanjem, one potvrđuju socijalnu zrelost i dio socijalnog identiteta. Zbog svega toga se roditelji sve manje doživljavaju kao izvor sigurnosti jer romantične veze potiču osamostaljivanje od roditelja (kao normalan i očekivani razvojni zadatak životnog razdoblja adolescencije). Ipak, važno je napomenuti da mnogi mladi ljudi još u roditeljima vide bazu svoje sigurnosti, naročito u situacijama prekida romantičnih veza. Dajte mu do znanja da ste mu prijatelj. Neka zna da uvijek može da vam se obrati i ispriča vam svoje tajne. “Nesretna” adolescentna zaljubljenost može biti vrlo bolna te može utjecati na sva područja svakodnevnog funkcionisanja mlade osobe (školske obaveze, porodicu, prijatelje, slobodne aktivnosti). U odnosu na mladiće, djevojke su više pogođene prekidima ili nemogućnošću ostvarenja romantične veze. Djevojke tako češće osjećaju usamljenost, depresivnost i smanjenje životnog zadovoljstva, što se dovodi u vezu s tim da djevojke uspostavljaju dublje i intenzivnije veze, pa prekidom te veze gube intimnost i podršku kao faktore koji značajno pridonose osjećaju životnog zadovoljstva. Suprotno tome, mladići u prosjeku ne ulaze u toliko duboke i intenzivne odnose, pa niti posljedice gubitka ili neostvarenja veze nisu toliko negativne kao kod djevojaka. Prekid romantične veze u adolescenciji izazvat će različite posljedice ovisno o tome čemu ga mlada osoba pripisuje. Ukoliko ga pripisuje sebi, odnosno tzv. unutrašnjim faktorima ličnosti, posljedice prekida bit će značajno nepovoljnije jer ugrožavaju samopoštovanje i samopouzdanje mlade osobe, te mogu dovesti do razvoja depresivnih i autoagresivnih simptoma. Romantična veza također može predstavljati i izvor stresa, pogotovo za onog partnera u vezi čije samopoštovanje je niže i koji se osjeća nesigurnijim.
Romantična veza
Moguća kratkoročna reakcija na stres može biti ljubomora, koja kod adolescenata otežava adekvatno suočavanje sa stresom, jer u tom suočavanju koriste i strategije koje mogu pogoršati blisku romantičnu vezu (npr. izbjegavanje i napadanje partnera). Odrasli adolescentne zaljubljenosti nažalost vrlo često ne “uzimaju zaozbiljno”, imaju ih potrebu omalovažavati, kritikovati, ili pretjeruju u davanju savjeta, ili govore svojoj djeci da su još premladi da bi osjećali takve “odrasle” osjećaje, da odabrana osoba za njih nije primjeren par, te čak pokušavaju postići da njihovo dijete prestane viđati osobu u koju je zaljubljeno. Naravno, sve od navedenog je pogrešno. Bitno je zapamtiti da neuzvraćena zaljubljenost može predstavljati jedno vrlo bolno životno iskustvo, s mogućim posljedicama kao što su nisko samopoštovanje ili čak razvoj depresivnih simptoma. Mudre odrasle osobe mogu adolescentu ponuditi razgovor u kojem ga prihvataju, zatim podršku i osjećaj da nije usamljen/a, da će oko njega/nje uvijek biti ljudi koji će ih voljeti i prihvatati onakvima kakvi oni stvarno jesu. “Prva ljubav” je tek prva lekcija koju mladi čovjek mora naučiti, ali poput abecede stoji u osnovi svih njegovih budućih veza.
(Jasna Kovačević, Oslobođenje)
