Prestanak rada škola i organizovanje online nastave je učenike svih razreda, ali i prosvetne radnike stavilo pred novu vrstu izazova koji podrazumijeva rad po nastavnom planu i programu uprkos vanrednoj situaciji. No, pred izazovom su se uz njih našli i roditelji koji su tu da kontrolišu da li djeca uspješno usvajaju i savladavaju nove lekcije, te da im pomognu u slučaju pojave nejasnoća.
O online nastavi iz ugla roditelja za Kidsinfo.ba govore bh. glumica Mona Muratović, poznata blogerica Marija Hudolin i urednica informativnog programa OBN televizije Aida Spahić.
Mona Muratović ima dva sina i kćerku, od kojih samo najstariji sin Akin ide u školu, tačnije u peti razred. U situaciji u kojoj se svi nalazimo Mona na online nastavu gleda kao na pozitivnu stvar. Kao i u svemu u životu i sada trebamo gledati šta možemo naučiti iz ovog izazova, odnosno gledati šta su pozitivne strane ovoga što nam se dešava. Živimo u 21. stoljeću i super je što imamo svu ovu tehnologiju, ne samo za online nastavu nego i za šire ispitivanje svih tema. Sa sinom nastojim da uradim neku vrstu istraživanja na internetu, a vezano za gradivo koje obrađuje u školi. Naprimjer, sada su učili o drveću i na internetu smo tražili vrste drveća, a zatim ga je crtao. Roditelji su i inače imali uvid u ono što dijete svakodnevno radi u školi, ali sada smo baš neposredno vezani za to što se dešava i imamo novu vrstu interakcije s djecom. To je jako zanimljivo – kaže Mona i dodaje da je njen sin prilično samostalan kada je u pitanju online nastava, te mu ona, uglavnom, pomaže oko tehničkih stvari koje podrazumijevaju kucanje u Wordu, pravljenje prezentacije i slično.Ona smatra da je online nastava doprinijela i tome da roditelji bolje razumiju učitelje i nastavnike. Vraća se izgubljeni respekt prema učiteljima. U mom slučaju to nije problem jer uvijek imam respekt prema njima, ali oko sebe vidim jako puno roditelja koji imaju neku vrstu animoziteta prema učiteljima i nastavnicima, te često govore: „Pa to bi te učitelji trebali naučiti“. Međutim, zaboravljamo da su škole obrazovne institucije. Jesu one jednim dijelom i odgojne, ali odgoj je ono što treba da krene iz kuće. U tom smislu mislim da online nastava vraća roditelje na neku startnu poziciju u kojoj shvataju koliko je obiman, zahtjevan i personaliziran odnos učitelja prema djeci i nastavi – kaže ona.No, to svakako nisu jedine, po Moninom mišljenju, prednosti online nastave i kompletne situacije koja podrazumijeva izolaciju i konstantni boravak u kući.Mi smo nešto kao digitalni nomadi i lijepo je to što uživamo u benefitima koje nam donose tehnologija i tehnokratija. S druge strane smo, bar kada je o periodu izolacije riječ, bliže našim precima i načinu na koji su oni živjeli i odgajali djecu, te stvarali domaćinstvo. Super je i to što imamo tehnologiju koja je omogućila odvijanje nastave i mislim da je to veliki blagoslov vremena u kojem živimo. Koliko god je korona užasna stvar, opet se desila u vrijeme koje ima svoje prednosti – ističe Mona i otkriva nam da kao jedini nedostatak online nastave vidi to što njen sin nema kontakt uživo s učiteljicom i drugarima.
No, period izolacije pred Monu je stavio drugu vrstu izazova, onu koja podrazumijeva balansiranje između potreba troje djece. Otkriva nam kako provode porodično vrijeme.Uživam u svakodnevnim stvarima. Uživam da kuham s djecom, da se snalazimo na nove načine, da ispitujemo prostor i tijelo u prostoru. Mi vozimo bicikl, romobil i skejt kroz kuću i na balkonu, te se igramo nekih senzornih igara s pjeskom, rižom i brašnom – kaže ona.Mona ne krije da im je razvoj socijalne discipline ipak najvažniji. Svako ima svoje potrebe i svako misli da su njegove potrebe najvažnije. Djeca moraju da shvate da nisu sama na svijetu i to da moraju da poštuju druge ljude, njihov prostor i potrebe. Kada imate troje djece, to nije kao da ima jedno plus drugo pluse treće dijete, nego kao da imate jedno plus 442 plus 1063 djece zato što su svi jedni protiv drugih. Stalno čujem: „Mama on je meni… Mama ona je meni…“. Svako misli da je u tom trenutku najvažniji i da je ono što on radi i što njega zanima najvažnije na svijetu. Najmlađeg sina, koji se penje na sve živo, je najvažnije fizički čuvati. Kćerka je ta koja misli da su njene sitne igračke najvažnije na svijetu i zašto bi ih ona sklanjala? Neka njen mali brat, koji veze nema o životu, nauči da ih ne uzima. Ovaj veliki ima svoj radni sto na kojem mu je pribor za crtanje grafita i on misli da to niko ne treba da dira. Svaka generacija ima svoj kodeks ponašanja – zaključuje Mona kroz smijeh.To sigurno zna i Marija Hudolin, jedna od najpopularnijih regionalnih blogerica, koja ima četvero djece; kćerku Sophie koja je četvrti razred, sina Markusa koji je drugi, kćerku Piu koja ide u prvi razred i najmlađu Elu koja ide u predškolsko. Kako nam otkriva, najveći izazov tokom prvih dana online nastave bio je pronaći pravu metodu i uspostaviti rutinu učenja obzirom na činjenicu da je njenoj djeci ostajanje u kući, prije perioda izolacije, podrazumijevalo samo igru i razonodu.
Online nastava nikada ne može zamijeniti normalno pohađanje škole. Prije svega dijete se ne ponaša isto u kućnom okruženju kao što se ponaša kada dođe na pravi čas. Kući je sve opuštenije i distrakcije vrebaju sa svih strana, tako da je nama roditeljima puno teže usmjeriti njihovu pažnju na učenje. Međutim, sa ciljem da što lakše ali i kvalitetnije završimo školsku godinu, uveli smo pravila koja podrazumijevaju rad, trud, prihvatanje novonastale situacije, razumijevanje, toleranciju i slično, te krupnim koracima grabimo naprijed – kaže Marija i dodaje da od njene djece zavisi na koji način se na dnevnoj osnovi posvećuju online nastavi, te u skladu s tim obaveze vezano za školu nekada završe do ručka, a nekada naprave pauzu i nastave poslijepodne.
Olakšavajuća okolnost u cijelom tom procesu je što su njena djeca već imala iskustva s online nastavom.Moja djeca idu u internacionalnu školu i putem aplikacija dobijaju sav materijal koji je predviđen u redovnoj nastavi. Olakšavajuća okolnost je što smo te aplikacije koristili za korespondenciju i u normalnim okolnostima tako da su djeca bila upoznata s načinom online rada. Uglavnom im pomažem sa matematikom i najmlađoj kćerki čitam online priče. Nisam upoznata kako to funkcioniše u državnim školama, ali u našem sistemu svakodnevno imamo video pozive s učiteljima, a urađenu zadaću postavljamo na platformu na kojoj učitelj sve pregleda i stavi svoje komentare – objašnjava ona.Marija nam otkriva na koji način članovi njene porodice uspostavljaju balans između poslovnih, tačnije svakodnevnih i obaveza oko online škole.Suprug ima svoje poslovne obaveze i radi od kuće, dok sam ja posvećena djeci i učim s njima. Najstarija kćerka je samostalna i uči sama, dok ostalo troje trebaju smjernice i pomoć. Uz ulogu učiteljice sam i jako društveno aktivna i na svom Instagram profilu sprovodim razne akcije i dijelim informacije u vezi novonastale situacije, a to oduzima određeno vrijeme. Ako nisam uz djecu onda me možete naći u kuhinji. Stalno nešto spremam jer djeca jedu po cijeli dan. Neću ni spominjati ostale kućne obaveze, od veša do održavanja kuće – kaže ona. No, osim obavljanja školskih i poslovnih obaveza, članovi Marijine porodice nađu vrijeme i način da se zajedno zabave.Kod nas je uvijek veselo. Plešemo, pjevamo i igramo se društvenih igara. Prije nekoliko dana na Instagramu sam pokrenula akciju/inicijativu koja podrazumijeva da djeca prave banere od čaršafa ili papira s porukama korona virusu i porukama da ostanemo kući. Moji su cijeli vikend radili na ovom projektu i napravili veliki baner koji smo objesili na kućnu kapiju. Već sam počela dobijati slike iz cijele regije koje pokazuju kako dječica prave ove banere i pozivam sve roditelje i dječicu da se uključe u akciji. Baneri se mogu objesiti na ulazu kuće, na balkonu ili prozorima. Ovim primjerom na pozitivan i kreativan način pomažemo djeci da izraze svoja osjećanja, a na sve to, to je još jedna aktivnost kojom ćete ih okupirati tokom ovih dana – zaključuje Marija.Kada je u pitanju prethodno iskustvo s online nastavom, imaju ga i sinovi Aide Spahić, urednice informativnog programa OBN televizije, Ali koji je treći razred medicinske škole i Din koji ide u četvrti razred osnovne škole.Kod oba sina je online nastava u posljednjih nekoliko godina organizirana barem jednom u toku polugodišta, tako da to njima nije problem. Na svu sreću obojica idu u škole koje su profesionalno pristupile tome i zaista nema nikakvih poteškoća. S obzirom na to da i supruga i ja radimo u medijima, primorani smo da više nego što je planirano boravimo na poslovima i zaista nemamo vremena da se bavimo online nastavom. Njih dvojica to sami odrade, a uvečer razgovaramo o svemu, pokažu nam svoje radove i to je to. Uglavnom im pomažemo kada imaju neke nedoumice oko gramatike ili matematike. Putem Vibera sam stalno na vezi s njihovim razrednikom, odnosno učiteljicom, te sve to prilično dobro podnosimo – kaže Aida.Ona smatra da bi roditelji, kada je online nastava u pitanju, djeci trebali dati maksimanu slobodu.Moj apel roditeljima koji sjede s djecom za računarom je da sve prepuste djeci. Radom zadaće samo djeci prave „medvjeđu uslugu“. Roditelj je tu da pomogne, pregleda i ispita, ali ne i da radi za djecu. Ovo će proći, a šta ćemo onda kada roditelji shvate da djeca nisu usvojila gradivo? – kaže ona.Online nastava je, po njenom mišljenju, u okolnostima u kojima se svi nalazimo odlična stvar.– Zamislite da nastava nije organizirana i da moraju sve ovo nadoknaditi. Bilo bi djece koja bi izgubila godinu. Ne vidim ništa negativno u ovome iako je, naravno, puno bolje kada nastavnici imaju lični kontakt sa učenicima. Nastava je, barem kod njih dvojice, itekako razumljiva i zaista sam zadovoljna kako sve funkcioniše. Ne vidim zašto ne bi bila kvalitetna kada se profesionalno pristupi poslu. Ovaj vid nastave, zapravo, i jeste napravljen u slučaju nekih nepogoda i nepredviđenih situacija – kaže Aida.Ona nam otkriva na koji način njeni sinovi ispune vrijeme nakon obavljanja školskih obaveza.
Din trenira fudbal, a Ali košarku, te u toku dana naprave sebi raspored i vježbaju, crtaju, igraju monopol ili UNO, te gledaju filmove i serije. Snalaze se na razne načine. Obojica imaju zabranu izlaska jer su maloljetni i ponosna sam na njih kako sve to dobro podnose. Pomažu jedan drugom koliko mogu. Bitno mi je samo da su u ovom trenutku u kući i da poštuju izdate mjere, te da ne postavljaju dodatna pitanja kao što to djeca znaju raditi – kaže Aida.
(Kidsinfo.ba/ Milica Brčkalo)
Foto: Marko Jovančić i privatna arhiva
