Ni u jednoj razvojnoj fazi nije istinitija da je “put do pakla popločan dobrim namjerama” kao kad imate tinejdžera u pubertetu
Svaka razvojna faza djeteta nosi određene poteškoće, ali čini se da se roditelji ne boje ničega kao “velikog proždirača” dojučerašnje divne djece – puberteta.
Nije to više novina kako se roditelji preko noći počnu žaliti kako su njihova “divna djevojčica” ili “besprijekoran dječak”, odjednom počeli da “odbijaju poslušnost”. Tada roditelji zaista osvijeste da su stari bili u pravu kad su govorili “malo dijete – mala briga, veliko dijete – velika briga” .
Koliko će pubertet i adolescencija u cjelini biti stresni za roditelje i porodicu, zavisi i od načina kako se roditelji ophode prema djetetu, ali i koliko je dijete dobro obavilo razvojne zadatke u prethodnim fazama. Staro je pravilo da sve što dijete ne uradi i ne završi u djetinjstvu, sa adolescencijom dolazi na naplatu i postaje ne samo djetetov problem, već i problem cijele porodice.
Psihologinja Katarina Višić navodi kako je u svojoj praksi često dobijala zahtjeve roditelja da “popravi dijete” ili “njegovo ponašanje”, jer je preko noći od dobrog i poslušnog, “djeteta za primer”, počelo da “otaljava školu”, “ne zanima je klavir koji svira 7 godina, a šteta je da se baci toliki trud”, “neće da izađe iz sobe kada dođu gosti i da ih pozdravi”, “svađa se kad joj kažem da uči, sredi sobu ili je u kazni”.
Ovi zahtjevi su uvijek u formi brige o djetetu i brige za njegovu budućnost, ali se kod velikog broja roditelja svedu na to da žele da im se vrati njihovo staro dijete koje im se (više) sviđalo.
Kako problem izgleda iz ugla roditelja, a kako iz ugla djeteta?
U psihoterapiji se, navodi psihologinja, često ne bavimo istinom i činjenicama, već doživljajem osobe koja traži pomoć. Iz tog razloga se često čini da roditelji pričaju o nekom drugom djetetu, a ne onom koje sjedi ispred nje, a roditelji su često daleko od zlostavljača i nasilnika kako ih djeca predstavljaju.
Priče djece i roditelja, iako žive u istoj porodici, često su potpuno različite.
Pa navodi jedan primjer: Otac traži pomoć za sina (17 godina) koji je “bezobrazan, svađa se sa njim i majkom, lude od njega i ne mogu to više da podnesu”, “žive u paklu”, “plaše se da će komšije zvati policiju”, “ne ide im se kući poslije posla”, “neće da uči”, “ima loše ocjene”. Ne znaju zašto je takav, ne vide nikakav razlog za toliki bijes i agresiju. Već su bili porodično na terapiji iz istog razloga prije par godina, ali nije bilo nikakvog poboljšanja.
Adolescentova priča je sljedeća: Svađamo se tako kako je tata opisao. Kada pobijesnim, to stvarno traje satima, jer me ne slušaju i nikada ne priznaju da su pogriješili. Sve što radim nije dovoljno dobro. Čak i onda kada mislim da sam nešto odlično uradio i da treba da me pohvale, kažu da je moglo bolje. Posljednja svađa je bila oko testa iz fizike. Nisam se spremao za test iz fizike i nisam htio da idem u školu. Vikali su na mene da moram da idem, otišao sam i dobio jedinicu i sada profesorica nema vremena da me pita da popravim ocjenu i ostala je jedinica za tromjesečje. Da nisam otišao, pitala bi me, imao bih dobru ocjenu, a sada imam problem. Poludio sam poslije toga i satima smo se svađali, nisam im dao da odu da spavaju do 2 ujutru. Tražio sam da priznaju da nisu bili u pravu, ali to nikada od njih nećete čuti.
Kako da preživite pubertet (zdravog i pravog) djeteta?
Mnoge porodice se, nažalost, suočavaju sa bolešću djeteta čiji se prvi simptomi vide upravo u adolescenciji. Adolescencija je period velikih promjena kada se prvi mentalni poremećaji i ispolje. Na sreću, većina problema oko kojih roditelji traže pomoć su problemi u funkcionisanju porodice ili u očekivanjima, i uz dobru volju i saradnju svih, se mogu riješiti.
Da biste olakšali ovaj period i sebi i detetu, bilo bi dobro da se pridržavate nekih jednostavnih pravila.
1. Porodična pravila važe za sve
Ako dijete ne smije vas da udara, ne smijete ni vi da udarate dijete, pogotovo ako pričamo o tinejdžeru ili adolescentu. Ako dijete ne smije da viče, ne smete ni vi da vičete. Ako vi ne želite da budete nazivani “kretenom, glupačom, propalitetom ili luzerom”, onda to nisu primjereni nazivi ni za vaše dijete. Svojim primjerom učite dijete pristojnoj i konstruktivnoj komunikaciji i traženju rešenja za problem (tamo gdje ga ima).
2. Vaše dijete ima pravo na izbor
Pa čak i onaj koji se vama ne sviđa (ili po vama), nije dobar: to ne znači da dijete sme da koristi drogu, alkohol u velikim količinama ili da krade. Ali ima pravo da izabere školu, hobi, koliko truda želi da uloži u učenje, sa kim želi i kako da provodi slobodno vrijeme.
3. Vaše dijete je odgovorno za svoje izbore i vi ne možete da ga spašavate od njegove odgovornosti
Ili pravljenja grešaka. Možda se zaista ispostavi da je trebalo uložiti malo više truda ili izabrati drugu školu, ali na greškama se uči. Vi sigurno kao odrasla osoba znate više od svog djeteta, ali životni put nije autoput, već niz kozjih staza sastavljen od pokušaja, grešaka i uspjeha. Gubitak odnosa sa djetetom je nepopravljiva stvar, a uspjeh se može postići i kasnije ili na drugačiji način.
4. Vaše dijete ima pravo (i mora) da griješi i da trpi posljedice
Ne dozvoljavati djetetu da bira i griješi nema veze sa roditeljskom brigom i ljubavlju, već sa kontrolom. Iako će mnogi roditelji to teško (ili nikada) priznati, većina neslaganja u pubertetu i adolescenciji je uzrokovana potrebom roditelja da kontroliše dijete i njegov život, a ne (lošim) ponašanjem djece. Ni u jednoj razvojnoj fazi nije istinitija da je “put do pakla popločan dobrim namjerama”.
5. Vaš način (dolaska do cilja) ne mora da bude način vašeg djeteta
Većina roditelja kaže da su im zdravlje i sreća njihove djece najvažniji, a opet, rade na štetu toga. Sreća je kreacija same osobe i vaše dijete mora samo da kreira život u kome će biti ispunjeno i sretno.
6. Pohvala se NE podrazumijeva
Nemojte se čuditi kada čujete sugestiju da dijete treba pohvaliti. Bez obzira na njegove trenutne ocjene u školi ili sobi koja liči na kokošinjac. Sigurno postoje bar 3 dobre stvari za koje možete dijete da pohvalite u toku dana, pa makar to bio i izostanak lošeg ponašanja. Pohvala nije ni izostanak kritike.
7. Kritika nije motiv za razvoj
Ne postoji osoba koju kritika motiviše, tvrde stručnjaci. Zato ne treba dozvoliti da naše dijete živi u jednom od psiholoških eksperimenata u kome osoba uđe u prostoriju u kojoj je grupa ljudi koja 5 minuta govori kritike na njen račun. Zamislite da vi živite na taj način.
8. Dijete nije vaš projekat
Dijete ima i želje, i slobodnu volju i potrebe, a i temperament koji se može značajno razlikovati od vašeg. Nemojte da živite kroz i za svoje dijete.
9. Ako izgubite odnos sa djetetom…
…izgubićete mogućnost da budete uz dijete u teškom razvojnom periodu.
10. Problemi vašeg djeteta su realni problemi
Kada imate 14 godina i neko vas otprati sa instagrama, to je realan i veliki problem za njih. Počnite se navikavati na takav način razmišljanja.
11. Ako ste grubi, prekritični, nasilni, vratit će vam se istom mjerom
Kroz bijes, agresiju, odbacivanje ili napuštanje.
12. Vaše dijete je često u pravu
Zato, zastanite i saslušajte.
13. Vaše dijete ima pravo da bude drugačije od vas
Možda ste ambiciozni i vrlo uspješni u svom poslu, a dijete ne pokazuje ambiciju i nema nikakva posebna interesovanja. Iako vam se to ne sviđa, i to je u redu, a i takav život može biti vrijedan življenja.
14. Vaše dijete ima pravo na drugačije mišljenje
Pogotovo ako se radi o adolescentu. Zadatak adolescencije i jeste razvijanje kritičkog mišljenja i preispitivanje, a sve u cilju izgradnje identiteta.
15. Vaše dijete ne mora da se mijenja da bi se vama više sviđalo
Na roditelju je da prihvati dijete onakvim kakvo jeste. Možda je vaša kćerka osketljiva i introvertna, ili sin homoseksualac, i iako ih volite, ne sviđaju vam se. Za svoje dijete ćete više učiniti ako ih prihvatite onakvim kakvi jesu, umjesto da insistirate na promjeni. Bezuslovnim prihvatanjem dajete djetetu sigurnu bazu u koju uvijek može da se vrati, a i samopouzdanje, a tada može da pravi izbore i promjene koje će im biti neophodni u životu.
16. Ako vaše dijete ne dobije ljubav, podršku i razumijevanje od vas, potražiće je na drugom (često lošijem) mjestu
Veliki broj veza ili brakova u ranim godinama su posljedica bijega od kuće i problema u primarnoj porodici. Veliki broj “ulazaka u loše društvo” je posljedica traženja onoga što u kući mlada osoba nema: prihvatanje, razumijevanje i poštovanje.
17. Možda se vaše dijete “nije promijenilo preko noći”, već samo uviđa da ne mora da vas posluša
Ako njegujete autoritarni roditeljski stil. U ovom stilu od djece se očekuje da poštuju stroga pravila koja nameću roditelji, a neposlušnost dovodi do kažnjavanja. Autoritarni roditelji ne uspijevaju da objasne suštinu pravila. Ako dijete i zatraži objašnjenje, roditelj najčešće odgovori – „zato što ja tako kažem“. Ovi roditelji imaju visoke zahtjeve vezane za poslušnost, ali ne reaguju na djetetove potrebe. U adolescenciji, rigidnost i strahopoštovanje na kome insistirate će vam se vratiti kao bumerang.
18. Vaše dijete ne može da uči iz apstraktnih primera
Ako vi ne možete da se natjerate nešto da uradite, ne očekujte to ni od djeteta; ako ste preopterećeni i ne možete da sređujete kuću, ne očekujte ni da će soba vašeg djeteta biti uredna. Ako vi svoje slobodno vrijeme provodite sa telefonom u rukama, malo je vjerovatno da će dijete izabrati da čita knjigu. Ako se vama vaše tijelo gadi, vaša kćerka će biti u opasnosti da razvije poremećaj ishrane.
19. Prihvatite da vaše dijete, možda, i nije tako posebno kako biste željeli
I da ne mora da ostvari svoj potencijal. Može da se živi i ako nismo najbolji, najuspješniji i najljepši.
20. Vaše dijete nije dužno da vam vrati uloženi trud, novac ili vrijeme
Briga o djetetu je obaveza roditelja i dijete nije dužno za vraća za brigu. Ako puno ulažete u svoju djecu, zastanite i zapitajte se koji dio tog ulaganja je ulaganje samo zbog vas, a šta je istinska potreba djeteta. Da li svoje ambicije ostvarujete kroz djecu ili želite da pobjegnete od svog doživljaja inferiornosti. Dijete nije vaš produženi dio i ne može da završi vaš nedovršeni posao.
