Zaraza se širi kapljičnim putem, za najmlađe može biti pogubna. Stručnjake zabrinjava niska procijepljenost kod nas
Iz Mostara je došla tužna vijest da je jedna beba preminula od hripavca.
To je jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti uopće.
Zaraznost hripavca se kreće negdje na razini koju imaju ospice i neke varijante Covida, objašnjavaju infektolozi.
Bolest se proširila i u susjedstvu, u Splitu i Zagrebu. I naravno da je zabrinula roditelje.
Jer zaraza se širi kapljičnim putem, a za najmlađe može biti pogubna.
Počinje kao obična prehlada zbog čega se blaži oblici čak ne mogu ni klinički prepoznati.
Nakon sedam do do deset dana se počne razvijati kašalj, koji je tipičan suh u napadima i češći noću koji pacijenta guše, izazivaju osjećaj nedostatka zraka. Vrlo često djeca povraćaju i nemaju povišenu temperaturu.
Niska procijepljenost
Stručnjake zabrinjava niska procijepljenost u BiH.
Oni objašnjavaju da je potrebna procijepljenost oko 95% i sada različita po cijeloj državi. I tu treba tražiti razloge fatalnih posljedica.
A šta je zapravo hripavac, kojega zovemo i veliki kašalj.
To je akutna, visoko zarazna infekcija dišnog sustava, a karakteriziraju je napadi kašlja koji obično završavaju dugotrajnim, hripavim, kreštavim udahom.
Hripavac je dugotrajna bolest i u klasičnom tijeku može se podijeliti u tri stadija – kataralni, paroksizmalni i stadij rekovalescencije. Svaki traje oko dvije sedmice, ponekad i duže.
Izvor zaraze je bolestan čovjek, često adolescent ili odrasla osoba, koja boluje od neprepoznatog hripavca, a prenosi se kapljičnim putem. Dijagnozu hripavca nije uvijek lako postaviti. U pravilu na bolest treba posumnjati u svakog pacijenta s kašljem kao jedinim ili vodećim simptomom, posebno kad nema ostalih pratećih simptoma npr. povišena tjelesna temperatura, glavobolja, osip…
U današnje vrijeme hripavac je endemska bolest, što znači da je zahvaljujući cijepljenju u nekim dijelovima svijeta ona praktički iskorijenjena. Zato je nužno provoditi redovita cijepljenja kako ne bi došlo do izbijanja lokalne epidemije hripavca.
Koji su simptomi hripavca?
Hripavac je dugotrajna bolest i u klasičnom tijeku može se podijeliti u tri stadija – kataralni, paroksizmalni i stadij rekovalescencije. Svaki traje oko dvije sedmice. Nakon inkubacije koja traje 6-20 dana, nastupa kataralni stadij bolesti. On obično počinje postupno, blagog je tijeka i često sliči običnoj prehladi (hunjavica, crvenilo očnih spojnica, prozirna sekrecija iz nosa, kihanje, blagi kašalj i sl.). Razlikovanju pomaže činjenica da je tjelesna temperatura često normalna, a kašalj, umjesto da nestaje, postupno se pojačava.
Paroksizmalni stadij je karakterističan za hripavac i glavno mu je obilježje kašalj. Napadaji kašlja sve su češći, osobito noću, i mogu biti vrlo dramatični. Oboljeli odjednom počinje nezadrživo kašljati bez mogućnosti udaha, čineći se kao da će se ugušiti. Za to vrijeme u licu se zacrveni ili čak poplavi, oči su pune suza, usta otvorena, jezik isplažen i cure sline, oznojen je i nemiran. Kad se stvarno čini da će se ugušiti, nastaje snažan, dubok i glasan udisaj, koji svojim zvukom podsjeća na glasanje magarca ili kukurikanje, po čemu je bolest u narodu i dobila ime. Tijekom iskašljavanja može se izbaciti malo žilave sluzi, a na kraju je oboljeli vrlo iscrpljen. Povraćanje poslije napadaja kašlja vrlo je često i predstavlja važan simptom u dijagnosticiranju bolesti u adolescenata i odraslih. Na vrhuncu ove faze bolesti oboljeli može imati i više od jednog napadaja tijekom svakog sata, a kašalj može biti provociran bilo čime: gutanjem, uzbuđenjem, tjelesnom aktivnošću, zvukom itd. F
Važno je napomenuti da se u novorođenčadi i mlađe dojenčadi klinička slika razlikuje od navedene. U njih najčešće nema klasičnih napadaja kašlja, nego dijete odjednom prestane disati, poplavi, omlohavi, može dobiti i konvulzije, a onda se udisaji ponovno jave i postupno prelaze u normalno disanje. U navedenoj dobnoj skupini bolest je posebno teška i rizična te zahtijeva veliku pozornost.
Treći, rekovalescentni stadij (stadija oporavka), nastupa sa smirivanjem simptoma, smanjenjem broja napada i jačine kašlja, a ni izgled napada više nije tipičan. U odraslih oboljelih najčešće se ne mogu prepoznati i razlikovati pojedini stadiji.
Kako se liječi hripavac?
Liječenje se može podijeliti na simptomatsko i uzročno (antibiotsko). Dojenčad je hospitalizirana prilikom liječenja jer je hripavac opasniji za tu dobnu skupinu. Ako Vaše dijete ne može zadržati tekućinu ili hranu, može biti potrebna intravenozna nadoknada tekućine. Također, dijete će biti izolirano od drugih kako bi se spriječilo širenje infekcije. Liječenje starije djece i odraslih obično ne zahtijeva hospitalizaciju. Antibiotici ubijaju bakterije koje uzrokuju hripavac i ubrzavaju oporavak. Članovima obitelji također mogu biti preventivno propisani antibiotici.
Nažalost, nije puno mogućnosti dostupno za ublažavanje kašlja. Bezreceptni lijekovi protiv kašlja, primjerice, imaju vrlo malo utjecaja na hripavac. Zato je nekad moguća primjena kortikosteroida koji imaju pozitivan utjecaj kod napadaja kašlja. Ostale pomoćne mjere kod težih oblika bolesti su: davanje kisika, hranjenje nazogastričnom sondom, parenteralno davanje tekućina, u najtežim slučajevima, intubacija i mehanička ventilacija.
