Ispadi bijesa kod djece, odnosno, tantrumi, mogu vas natjerati da preispitate svoje roditeljske vještine. No, ne zaboravite, oni su zapravo normalan dio djetinjstva
Svi roditelji dožive šok kad prvi put prisustvuju sceni gdje dijete plače, vrišti, valja se po podu. Ukratko, pretvara se u nečije drugo dijete.
I sami postajete bespomoćni, bijesni, šokirani. Većina roditelja zapravo je najviše uplašena činjenicom da nije bilo razloga za ispad bijesa.
Ali, treba imati na umu, kada je vaše dijete usred tantruma, teško mu je kontrolirati se, odnosno samostalno spriječiti vlastiti ispad bijesa.
Mala djeca u dobi između 1-4 godine još nisu razvila dobre vještine suočavanja i rješavanja problema.
Umjesto toga imaju tendenciju da ih probleme “rješavaju” tantrumima.
Ako je vaše dijete doživjelo ispad bijesa, važno je doći do uzroka onoga što se stvarno događa i što je više moguće, držati svoje emocije pod kontrolom.
Što uzrokuje tantrume?
Tantrumi proizlaze iz jednostavne činjenice – dijete nije dobilo ono što želi.
Kod djece između 1 i 2 godine, ispadi bijesa često proizlaze iz pokušaja izražavanja potrebe, bilo da je riječ o više mlijeka, o promjeni pelene, novoj igrački. No, djeca u ovoj dobi ne posjeduju jezične vještine i to izaziva frustracije. Jer roditelji ne odgovaraju na ono što maleni “govore”.
Za stariju malu djecu, ispadi bijesa više su borba za moć.
U dobi od 3 ili 4 godine, djeca su postala autonomnija, postaju svjesni svojih potreba i želja i žele ih više afirmirati.
Kada vaše dijete krene u vrtić, može vam riječima reći što mu je potrebno. No, to ne znači da su njegovi ispadi bijesa gotovi. Još uvijek uče kako se nositi sa emocijama, a manja nesuglasica može brzo eskalirati.
Budući da vaše dijete cijeni svoju rastuću neovisnost, može se osjećati posebno frustrirano kada mu je potrebna pomoć.
Neki to izgube kad pokušaju učiniti nešto izazovno, poput vezanja cipela, i shvate da to ne mogu sami i onda nastupa tantrum.
Napadi bijesa nisu znak lošeg roditeljstva, nego suprotno, oni su ključna razvojna faza za djecu. Ispadi bijesa pomažu djeci da se nauče nositi sa svojim negativnim emocijama.
Ponekad su djeca toliko opterećena svojom novom neovisnošću da budu previše stimulirana i to ih razljuti.
Kad to učine, računaju na roditelje da će to riješiti.
Kako se nositi s tantrumima kod male djece?
Iako ne postoji jedan pravi način za rješavanje tantruma kod malog djeteta, većina se stručnjaka slaže oko toga što ne funkcionira.
Na vrhu popisa “ne treba” su vikanje i udaranje, ali ni taktike poput podmićivanja, moljakanja i popuštanja nisu dobre.
Ako u tome popustite, nagrađujete ispad bijesa i osiguravate da će se ponavljati opet i opet. Djeca moraju znati da NE znači NE, čak i ako su uzrujana zbog toga.
Roditelji koji smireno i dosljedno reagiraju na ispade svog djeteta pomažu mu da shvati gdje su granice, što mu može pomoći da se osjeća zaštićenije i pod kontrolom.
Kad disciplinirate svoju djecu, važno je usredotočiti se na ponašanje, a ne emocionalno napadati svoje dijete.
Ovih 15 savjeta će vam pomoći da se nosite s tantrumima na pravi način.
1. Odmah riješite agresivno ponašanje
Postaje li vaše dijete agresivno tokkom krize?
Udara, šutira, grize ili baca stvari? Odmah ih zaustavite i maknite iz situacije.
Jasno dajte do znanja da iako su njihovi osjećaji u redu, no povrijediti druge ili sebe nije.
Na primjer, možete reći: U redu je biti ljut na mene, ali nije u redu udarati. Neću dopustiti da me udariš”. Ili: “Tvoj Lego toranj se srušio i ti si ljut. To je u redu, ali nije u redu da bacaš svoje kocke”.
Ostanite mirni, ali budite čvrsti.
Što se tiče agresivnog ponašanja, najbolje je imati politiku nulte tolerancije.
2. Suzdržite se od vikanja
Imajte na umu da će vaše dijete slijediti vaše vodstvo kada se treba nositi sa svojom ljutnjom.
Ako vičete, na kraju će dijete odgovarati vašoj glasnoći jer, duboko u sebi, žele se angažirati i povezati s vama.
Usredotočenost na činjenicu da se osjećaju frustrirano ili tužno može vam pomoći da ostanete mirni usred kaosa. Ako ipak povisite glas, što se događa najboljima od nas, ispričajte se i zamolite da se promijenite. Na primjer:
“Nisam mislio vikati na tebe. Žao mi je. Ne želim tako razgovarati s tobom. Možemo li početi ispočetka?”
U suštini bitno je modelirati ponašanje koje želite vidjeti od svog djeteta – uključujući pravljenje pogrešaka i preuzimanje odgovornosti za njih. Nitko nije savršen.
3. Dozvolite djetetu ljutnju
Ponekad dijete samo treba izbaciti svoj bijes.
Dopustite mu to.
Samo se pobrinite da u blizini nema ničega što bi moglo povrijediti njih ili druge ljude.
Ovakav pristup pomaže djeci da nauče kako dati oduška na nedestruktivan način.
Oni mogu izbaciti svoje osjećaje van, sabrati se i povratiti samokontrolu, bez upuštanja u vikanje ili borbu s roditeljima.
Budite tu za podršku djetetu. Ideja nije ignorirati i odvojiti se od svog djeteta, već mu dopustiti da osjeti svoje osjećaje u sigurnom prostoru.
4. Odaberite svoje bitke
Ponekad najpametna strategija može biti malo popustiti.
Samo budite svjesni ravnoteže.
Postoje trenuci kada je u redu malo se predati.
Dok je podmićivanje (“Dat ću ti sladoled ako prestaneš plakati!”) rijetko dugoročno korisno, mogli biste uvažiti djetetov zahtjev da stalno pušta istu pjesmu u zamjenu za mirnu vožnju automobilom, na primjer.
5. Koristite kratke naredbe
Napadi bijesa često se mogu izbjeći naredbama koje su kratke, jednostavne i jasne.
Što su konkretniji, to bolje (“Ne udaraj psa.”).
Ako je vaše dijete loše raspoloženo, dajte mu jasnu ideju o tome što želite da učini.
Tako im dajete zadatak koji moraju izvršiti i mnogo je manje nejasan od naredbi poput “Budi dobar.” za koje dijete ne zna što znače.
6. Preusmjerite im pažnju
Djeca imaju prilično kratak raspon pažnje, što znači da ih je obično lako preusmjeriti.
Ako vaše dijete počinje imati ispad bijesa u trgovini jer nećete kupiti super slatke pahuljice, pokušajte promijeniti brzinu i s entuzijazmom reći nešto poput:
“Hej, treba nam sladoled. Želiš li mi pomoći odabrati okus?”
7. Zagrlite ih
Možda vam se čini da je ovo posljednja stvar koju želite učiniti kada vaše dijete ima ispad bijesa, ali to mu stvarno može pomoći da se smiri.
I nemojte reći ni riječ dok to činite.
Samo biste ušli u uzaludnu bitku između vas i djeteta.
Zagrljaji čine da se djeca osjećaju sigurno i dajte im do znanja da vam je stalo do njih, čak i ako se ne slažete s njihovim ponašanjem.
8. Pomozite poništiti frustraciju
Vaše dijete vrišti i plače jer ne može obuti cipele?
Pomozite im da svladaju taj zadatak kako bi umjesto toga mogli osjetiti radost uspjeha.
Ako žele učiniti nešto nesigurno, poput penjanja na ljestve, priznajte njihovu želju da to učine, ali ponovite svoje pravilo:
“Znam da se želiš popeti visoko, ali to nije dopušteno.”
Isprobajte alternativu, ako je moguće:
“Možete se popeti ljestvama za tobogan u parku.”
9. Promijenite mjesto
Ako vaše dijete ima javni ispad bijesa, podignite ga i mirno odnesite na sigurno mjesto.
Odvedite ih u svoj automobil ili javni toalet, gdje se mogu ispuhati.
Kad ste tamo, nježno objasnite svoj stav i ostanite mirni.
Ponekad ga samo dodirivanje ili milovanje djeteta može umiriti.
Zapamtite, dijete se u svakom trenutku želi povezati s vama! Nikada, ali baš nikada vaše dijete ne želi biti daleko od vas.
10. Zatražite njihovu pomoć
Prije nego što dijete odvedete u kupovinu, provjerite je li dobro jelo i spavalo.
Ponesite interaktivnu igračku ili knjigu u auto, a zatim ih zamolite da odaberu stvari za kupnju u trgovini.
Možete čak imati papir i olovku pri sebi kako biste zapisali stavke koje oni predlažu.
Na kraju putovanja pročitajte neke od njihovih izbora zdravije hrane i dopustite im da uzmu jednu ili dvije stvari.
Sastavljanje popisa omesti će ih i učiniti da se osjećaju uključenima, a obećava i nagradu za njihov trud.
11. Upozorite unaprijed
Djeca ne vole iznenađenja.
Sljedeći put kada se spremate napustiti park ili prijateljevu kuću, ublažite potencijalnu erupciju tako što ćete ih unaprijed obavijestiti.
Utješit će ih saznanje što će uslijediti. Primjerice, možete reći:
“Možete se voziti romobilom još dva puta po parku, a onda moramo ići kući.”
To im daje osjećaj kontrole i djeluje bolje nego da kažete:
“Možeš voziti svoj romobil još samo pet minuta.”
Budući da većina male djece ne zna odrediti vrijeme, osjetit će se u zasjedi kada dođe vrijeme za polazak.
12. Nasmijte se
Javni tantrumi mogu biti toliko izazovni da neki roditelji popuštaju jednostavno kako bi umanjili neugodnost, ali takav odgovor samo potiče djecu da ponove takvo ponašanje.
Ako se naljutite ili ste pod stresom, ili pokleknete i pustite ih da postignu svoje samo da prekinete tantrum prije nego što više ljudi počne buljiti, naučit će djecu da to uspijeva.
Najbolje bi bilo da se nasmijete i pretvarate se da je sve jednostavno sjajno.
Ako izgledate smireno djeluje kao da sve držite pod kontrolom iako ne poduzimaš ništa da zaustaviš napadaj.
13. Držite se svojih zahtjeva
Nakon što se tantrum smiri, ponovno razmislite o izvornom zahtjevu koji je vaše dijete toliko uznemirio.
Ako su imali napadaj bijesa jer ste im rekli da podignu igračku, ipak bi trebali uzeti tu igračku nakon što se smire.
Ako su skrenuli s tračnica jer ste rekli da ne mogu pojesti kolačić, nemojte im dati kolačić kad suze prestanu.
Ali kada vaše dijete slijedi i učini nešto što ste od njega tražili, ponudite pohvalu.
Uostalom, to je pozitivno ponašanje koje želite da zapamte i ponavljaju.
14. Krenite dalje
Čini se da se mnoga djeca trgnu iz ispad bijesa jednako brzo i neobjašnjivo kao što su ga uopće i doživjela.
Nakon što završi, otiđite do svog djeteta, zagrlite ga i poljubite, recite mu da ga volite i nastavite dalje.
Razmišljanje o ispadu samo čini da se osjećaju loše, a može čak uzrokovati ponovno izbijanje bijesa.
Ako ipak želite razgovarati o tome sa svojim djetetom, pričekajte nekoliko sati prije nego što to učinite. Zatim pitajte dijete što ga je pokrenulo i pomozite mu da razmisli o pristupima rješavanja problema u budućnosti.
15. Ne shvatajte ispad bijesa lično
Nemojte dopustiti da se osjećate krivima ili izvan kontrole jer vaše dijete ima trenutni tantrum. Iako to što malo dijete viče “Mrzim te” može biti povrijeđeno, važno je upamtiti da postupci vašeg djeteta nisu toliko usmjereni na vas koliko su prikaz njegove vlastite frustracije.
Ispadi bijesa prođu i sve će to uskoro biti daleka uspomena za vašeg mališana.
Pobrinite se da ga i vi zaboravite.
Nositi se s ispadima bijesa vašeg djeteta može biti u najmanju ruku teško.
Međutim, može pomoći zapamtiti da su i oni izazovni za vaše dijete.
Često vaše dijete samo probija svoje emocije i ne zna što drugo učiniti da pokaže da je uzrujano.
Dakle, umjesto da na ispade bijesa gledate kao na problem u ponašanju, gledajte na njih kao na prilike za učenje i vrijeme kada vašem djetetu treba dodatna podrška.
