Ukucate li ime Emine Pršić u internet pretraživač pročitat ćete da je glumica, voditeljica, spisateljica, diplomirana odgajateljica i mama malene Leilani koja će uskoro napuniti pet godina. Kako to obično s Googlom i biva, on sve zna, pa tako i sada, a saznali smo i to da je Emina jednako uspješna u svim ovim oblastima.
No, u ovom razgovoru smo fokus stavili na njena znanja iz oblasti odgoja djece, a na samom početku za naš portal Emina otkriva „tajnu“ dobrog odgoja.
Emina: Tajna je da tajne nema u 21. stoljeću kada je znanje transparentno. Toliko puno informacija u kratkom roku možemo dobiti da je samo pitanje želimo li znati i naučiti vještine koje će nas dovesti do roditeljstva kakvo želimo, odnosno odgoja koji želimo postići.
Kidsinfo: Česta je praksa da roditelji djeci daju pametne uređaje kako bi bila mirna. Do kakvih posljedica ovaj pristup u odgoju može dovesti? Kako pronaći mjeru kada je riječ o upotrebi pametnih uređaja?
Emina: Pametni uređaji su dio svijeta u kojem živimo i od njih ne treba bježati. Na roditeljima je da postave granice i budu dosljedni u njihovom provođenju. Ukoliko nema dobrih granica dijete svu svoju pažnju usmjerava na ekran umjesto na realan svijet. Realan svijet će mu postati dosadan što je, zapravo, normalno s obzirom da je znanstveno dokazano da mobiteli i igrice stvaraju ovisnost. Osim toga, djeca koja učestalo koriste mobitele imaju poremećaje pažnje uzrokovane hiperaktivnošću. Količina endorfina i dopamina koje dijete dobije za vrijeme igranja video igrice nije realna za stvaran život i zato sve manje djece posjeduje duboku pažnju. Načelno, prije desete godine dijete ne bi trebalo imati vlastiti telefon, ali također razumijem i to da postoji pritisak okoline i vršnjaka. Svedite vrijeme provedeno u virtualnom svijetu na minimum, a posvetite se stvarnom svijetu oko nas. Postoje različite džepne igre, te didaktičke slikovnice sa zadacima i izazovima koje uvijek možete sa sobom ponijeti kako bi dijete imalo sadržaj u trenutku kada trebate željeni mir.
Kidsinfo: Zahvaljujući internetu, a prije svega društvenim mrežama, svakodnevno možemo čitati o novim odgojnim metodama, dok s druge strane imamo i onaj pristup koji se opravdava rečenicom: „I nas su naše majke tako odgajale, pa nam ništa ne fali“. Da li stare, odnosno nove odgojne metode nužno isključuju jedne druge?
Emina: Ne možemo odgajati našu djecu na isti način kako su nas odgajali naši roditelji jer su oni nas odgajali u svijetu koji više ne postoji. O tome da nam ne fali ništa moglo bi se diskutirati. Tek u 20. stoljeću, kojeg nazivamo stoljeće djeteta, se počela voditi briga o potrebama djeteta. Do tada su se djeca rađala da bi bila radnici i vojnici. U Sparti su bili vlasništo države od sedme godine života. Dakle, kao društvo smo evaluirali i samim time od svih spoznaja koje imamo što se tiče tradicionalnog odgoja mogli bismo prepisati eventualno granice koje su nužnost za zdrav razvoj djeteta. Na spomen modernog roditeljstva mnogi ga smatraju premisivnim i izuzetno popustljivim odgojem, što nije točno. Za mene moderan odgoj znači onaj autoritativan. Odgoj koji sadrži u sebi granice ali i potporu demokratskog stila. U tradicionalnom odgoju težina je na autoritarnom odgoju, krutom i strogom odgoju koji njeguje apsolutnu poslušnost djeteta, te prema toj poslušnosti, strahopoštovanju i pokornosti vrednuju dijete. Svaki roditelj sebi treba odgovoriti kakvo dijete želi odgojiti i čemu teži u odnosu spram njega. Odgovorno tvrdim da će svi oni koji strahopoštovanje smatraju temeljom dobrog odgoja najkasnije u pubertetu shvatiti kako ta metoda nije dugoročno rješenje.
Kidsinfo: Često možemo čuti kako je pubertet djeteta najizozavniji za roditelje. Je li to zaista tako?
Emina: Za pubertet se posebno trebamo pripremiti. Koliko će taj period biti izazovan ovisi od toga što smo ili nismo „radili“ tokom prvih 13, 14 godina djetetova života. Često se roditelji baš u tom razdoblju života sjete da bi trebali odgojiti svoje dijete ali pubertet je faza otpora koja je prirodna. I u toj fazi djeca traže autonomiju. Faza u kojoj će vršnjaci imati veći utjecaj od nas. I zato je izuzetno bitno poznavati okruženje našeg djeteta, a mi kao roditelji tada možemo djelovati kroz „mala vrata“. Postoji divna knjiga „Oluja u mozgu“, čiji naslov govori sve, te je rado preporučujem. Postoji i videozapis na našem Youtube kanalu „Moć spoznaje“ pod naslovom „Kako preživjeti pubertet“, te pogledajte da ovdje ne idem u širinu . Pubertet je nešto što prije svega trebamo razumijeti da bismo mogli pratiti i nositi se s njegovim izazovima. Naravno uvijek ostaje tradicionalna rečenica: „Ko je nas što pitao prije o pubertetu, o tome se nije toliko pričalo“. Biti u sukobu s djetetom i okarakterizirati ga nemogućim, neposlušnim, bezobraznim itd…. naravno i to možemo. Lijepiti mu etikete bez razumijevanja.
U redu je da dijete smatra da mu je roditelj najbolji prijtelj, no nije prikladno da roditelj čini isto. Djecu takav odnos može zbuniti jer osjećaju da bi trebali podržavati i voditi roditelje o kojima ovise i koji bi se trebali brinuti za njih
Kidsinfo: Imate li savjet kako da pubertet bude što „bezbolniji“ za roditelje?
Emina: Pubertet je razdoblje tokom kojeg dijete pokušava pronaći vlastiti identitet i neovisnost od roditelja. Kratak savjet jest da budemo što više prisutni roditelji, da koristimo dobre odgojne metode kao što su: ohrabrivanje, objašnjavanje i pohvale. Da slušamo što nam dijete ima za reći, da ne osuđujemo nego da prihvaćamo. Da smo dosljedni u odlukama i imamo jasne granice. Poštovanje se zaslužuje. Ukoliko želite dobiti poštovanje, potrudite se i pružiti ga. Djeca nisu naše vlasništvo i trebali bismo se prema njima tako i odnositi. Poželjno je imati blizak odnos temeljen na podršci i povjerenju. Budite roditelj kojeg će dijete prvo potražiti kada mu se dogode izazovi, a ne onaj za kojeg će prvo pomisliti: „Ubit će me mama i tata“.
Kidsinfo: S obzirom na posao kojim se bavite, sigurno ste u kontaktu s brojnim roditeljima. Koje su to najčešće roditeljske dileme kada je o odgoju djece riječ?
Emina: Biti roditelj je zapravo najveći životni izazov. I nikada nisi dovoljno spreman za sve strahove za koje nisi ni znao da postoje. Sami tim je, s obzirom na to da većinu odluka donosimo za dijete, prirodno da se propitujemo i imamo dileme. Nedavno sam čula dilemu oca koji se boji iskazati emocije prema sinu kako sin ne bi postao „mlakonja“ i sada se opet vraćamo na tradicionalan odgoj koji dječake pokušava cijepiti od emocija kao da su suze, strah i zabrinutost rezervirani samo za djevojčice. Svedočimo poražavajućoj statistici u kojoj 95% mladenačkih ubistava čine ubistva dječaka u dobi od 15 do 19 godina. Treći po redu uzrok smrti. Oni postaju žrtve svojih nepriznatih osjećaja. Dileme su i dalje oko modernog i tradicionalnog odgoja u trenutku dok nisu dovoljno educirani, a pod pritiskom su okoline u kojoj žive, okoline koja imaju očekivanja od njih kako bi trebao se ponašati jedan muškarac ili jedna žena. Transgeneracijski prijenos utječe na naše odluke vezano za odgoj djece, a otežavaju ga dodatno ubojita uvjerenja koja nam zapravo ne služe kroz život nego ga otežavaju.
Kidsinfo: U čemu roditelji danas najčešće griješe, a u kontekstu odgoja?
Emina: Svatko odgaja najbolje što zna, da zna bolje sigurno bi bolje i „odradio“. Pitanje je samo žele li se educirati i naučiti vještine dobrog roditeljstva kako bi minimalizirali pogreške u koracima ili ne žele nego očekuju da će se sve samo posložiti uz minimalan ili nikakav ulog u odgoj. Danas zaista uz portale, besplatne edukacije, instagram profile, knjige i seminare ne može se reći da nismo znali barem one znanstvene činjenice iz kojih možemo naučiti sve razvojne faze djeteta i potrebe unutar njih. Ako se trudimo pročitati uputstvo za korištenje novog mobitela onda bi bilo lijepo da naučimo osnovne faze razvoja djeteta prije nego dođe na svijet. Trebam li izdvojiti samo jednu pogrešku onda bi to bilo definitivno neznanje iz kojeg proizlazi nekompetencija, a iz nekompetencije strah, te iz straha nemoć.
Kidsinfo: Koji su to, po Vašem mišljenju, najveći izazovi roditeljstva danas?
Emina: Instant način života. Ubrazani stil u kojem moramo odmah sve i sada. Dijete je nekada odgajalo cijelo selo, za razliku od danas. Uostalom mi trebamo biti involvirani unutar dva svijeta; realnog i virtualnog. Od suvremenih roditelja se očekuje stalna spremnost na izazove i učenje. I nema prostora za stagnaciju.
Kidsinfo: Vi imate kćerku Leilani koja će uskoro napuniti pet godina. Koje su Vam, prije nego što ste se ostvarili u roditeljskoj ulozi, bile najveće zablude o majčinstvu?
Emina: Da ću kao medicinska sestra, odgajateljica i zrela majka biti spremnija od ostalih. Da je majčinstvo u zrelijim godinama puno lakše jer više znaš, te to da ću više biti objektivna a manje subjektivna pri donošenju odluka zaboravljajući na utjecaj hormona.
Kidsinfo: Kakva majka želite i nastojite biti?
Emina: Nastojim biti majka kakvu moja kćer treba. Osluškujem njezine potrebe i trudim se dati najbolje od sebe. Svako dijete je drugačije. Rađaju se s određenim karakterom, te se trebamo ponajviše osloniti na dobro poznavanje vlastitog djeteta, a manje na savjete strine ili tetke. Svojim ponašanjem i u suživotu sa suprugom ukazujem na vrijednosti života koje njegujemo, te manje pričam, a više djelujem znajući da dijete upravo upija naš obrazac ponašanja. Ne trebate se toliko brinuti šta pričate ispred djeteta nego kako djelujete.
Kidsinfo: Često možemo čuti majke koje govore da su s kćerkama najbolje drugarice. Šta Vi mislite o ovom pristupu? Smatrate li da djetetu treba postaviti jasnu granicu između drugarstva i autoretite i gdje bi, po Vašem mišljenju, ta granica trebala biti?
Emina: Tanka je to granica. I prijateljstvo i roditeljstvo zahtijevaju ljubav, privrženost, provođenje zajedničkog vremena itd. U redu je da dijete smatra da mu je roditelj najbolji prijtelj, no nije prikladno da roditelj čini isto. Djecu takav odnos može zbuniti jer osjećaju da bi trebali podržavati i voditi roditelje o kojima ovise i koji bi se trebali brinuti za njih. Za tu ulogu dijete nije spremno ni kongnitivno, a ni emocionalno. Našim prijateljima se povjeravamo o nekim trzavicama s partnerom očekujući mišljenje i podršku, a dijete svakako ne smije biti taj sudac. Za odrasla prijateljstva je specifično da mi nismo odgovorni za postupke druge osobe dok smo s druge strane odgovorni za postupke svoje djece, a oni nisu za naše.Tipično prijateljstvo nije prikladan model odnosa s djetetom, ali možemo graditi kombinaciju prijateljskog pristupa te stvarati prostor da u jednom trenutku, kada ćemo u odnos ulaziti iz iste pozicije moći i odgovornosti, budemo prijatelji sa svojim odraslim djetetom.
Ne možemo odgajati našu djecu na isti način kako su nas odgajali naši roditelji jer su oni nas odgajali u svijetu koji više ne postoji
Kidsinfo: O kojim stvarima vezanim za majčinstvo se ne govori dovoljno, a trebalo bi?
Emina: O tome sam napisala preko 200 stanica knjige „Ljubav, beba, blagostanje i sranje“. Puno toga se prešuti iz straha od osude društva pa i drugih majki. U našem društvu ćete češće čuti osuđivanje nego razumijevanje. Svaka majka se propituje da li je dovoljno na razini zadatka ukoliko kaže da je umorna, iscrpljena i da ne može više. Pita se zaslužuje li ona tada tu veličanstvenu ulogu? Itetkao zaslužuje. Roditeljstvo je blagostanje i sranje. Kada se majka požali na dijete brzo će je sustići bujica komentara zašto je onda rađala, a ako se astronaut požali negdje u Svemiru niko mu neće reći pa što si otišao onda sa Zemlje? Dvostruka su to mjerila još uvijek i sve dok budemo napredovali i dali si priliku napredovati, pričati, diskutirati i učiti, naše društvo može bolje i više.
Kidsinfo: Osim što ste majka i odgajateljica, Vi ste i glumica, pjevačica…. Koliko je teško uskladiti privatne i poslovne obaveze?
Emina: Kada dobijete dijete ostatak života je na čekanju. Ne rađate se kao majka, majka postajete. Onog trenutka kada dobijete dijete to je proces prilagodbe koji nije nimalo jednostavan. Leilani nije došla kako bi me upotpunila, nego je došla u moj život kao dio moje potpunosti. Posao kojim se bavim ujedno je moj životni poziv. Polivalentnost smatram vrlinom jer svestrani ljudi umiju snaći se u raznim situacijama. Situacija s koronom najbolje je pokazala koliko isključiva specijalizacija može dovesti do problema s egzistencijom. Prve dvije godine moj fokus je bio na majčinstvu, a nakon što je Leilani krenula u vrtić posvetila sam se u većoj mjeri poslu. Podjednako mi je potrebna i uloga majke kao i uloga zaposlene žene koja ima svoje zanimanje, hobije, prijatelje, partnera i kojoj nije težište isključivo na dijetetu, te ne veže svoju sreću isključivo s djetetom. Isto to želim i svojoj kćeri. Vrijeme koje imam isključivo za sebe koristim za čisti hedonizam.
(Milica Brčkalo Gajić, Kidsinfo.ba, Foto: DS studio)
