Solin je vesela šestogodišnjakinja kojoj osmijeh nikad ne silazi sa lica. Kosa joj je skupljena u kovrčavi rep koji poskakuje dok Solin cupka s noge na nogu uputivši se na nastavu koju pohađa u okviru neformalnih obrazovnih radionica organizovanih u izbjegličkom kampu Ušivak u središnjoj Bosni i Hercegovini. Trenutno uči slova i dok s radošću čita i izgovara svoje ime slovo po slovo, usne joj se razvuku u veliki osmijeh, a oči zablistaju od ushićenja.
Veoma je pričljiva, i dok komunicira i igra se sa drugom djecom koja pohađaju ove radionice, Solin počinje da upija engleske riječi. Budući da dolaze iz različitih zemalja i kultura, djeci u kampu engleski služi kao zajednički jezik za komunikaciju.
Lida Hanić, asistentica za dječiju zaštitu pri organizaciji World Vision BiH, većinu svog radnog vremena provodi u interakciji s djecom u kampu. Pristupajući djeci s iskrenim zanimanjem i velikim osmijehom, Lida brzo zadobija njihovu punu pažnju. Primijetivši da Solin lako uči druge jezike, Lida njezin talenat podiže na viši nivo. Pokušava s igrom riječi na lokalnom jeziku. Solin se smije naglas dok izgovara lokalne brzalice poput „Popokatepetl“ i „škafiškafnjak“,.
– Naravno, pretpostavila sam da neće moći da ih izgovori jer ih ni većina odraslih ne može izgovoriti – kaže Lida.
I bila je u pravu. Solin u početku nije mogla izgovoriti ove riječi. Ali onda je upotrijebila tehniku čitanja sa usana.
– Čim je to uradila, počela je veoma precizno izgovarati ove riječi – nastavlja Lida.
Solin je kasnije objasnila Lidi da oponaša tuđe pokrete usana dok ne shvati kako se nešto izgovara. Nakon radionice, Lida razgovara sa malom Solin i pita je šta joj se sviđa.
– Rekla mi je da uživa u radionicama i da voli svoje nastavnike – kaže Lida.
Ali ima tu još toga, ispostavilo se i da mala Solin obožava slatkiše.
– Najvažnije je da tokom radionice mogu jesti slatkiše – kaže Solin i obje se glasno nasmiju ovoj izjavi.
Solin svakodnevno na radionice neformalnog obrazovanja dovodi majka.
– Važno mi je da u kampu postoji prostor gdje Solin može učiti kako ne bi zaostajala za svojim vršnjacima koji žive u boljim okolnostima – kaže Solinina majka.
Radionice neformalnog obrazovanja realizuju se u okviru nastojanja organizacije World Vision da obezbijedi pristup obrazovanju djeci koja ne pohađaju redovnu nastavu u domaćim školama, poput djece koja borave u izbjegličkim kampovima. Projekat podržavaju UNICEF i šire partnerstvo organizacije World Vision, odnosno World Vision Germany.
Solin vrijedno uči bosansku abecedu. Motivisana je za učenje jednako kao i svaka druga šestogodišnjakinja – čini se da pozitivno ohrabrenje i mala nagrada za dobre uspjehe uvelike pomažu u tome.
– Kad nešto dobro uradim, mama mi kaže koliko sam dobra, a onda mi da slatkiše – kaže ova djevojčica.
Pored motivacije, i Solinini snovi slični su snovima svih đaka prvaka širom svijeta. Želi da odraste i bavi se poslom koji će joj biti zanimljiv, pružati mogućnost za interakciju s ljudima i donijeti malu nagradu. Želi da vozi autobus i razvozi ljude gdje treba te da sve vrijeme trubi i maše prolaznicima. A saznali smo i šta bi joj bila najbolja nagrada:
– Kad budu ulazili u autobus, svi će mi davati čokoladu, a ulaziće puno ljudi – kaže Solin.
(Preuzeto s – unicef.org)
