XY Roditeljski savjetnik na svojoj Facebook stranici svakog utorka objavljuje savjete Renate Krstanović, geštalt psihoterapeutkinje i dipl. psihologinje koja piše o aktuelnim temama. U današnjem tekstu Renata govori o opasnostima koje internet donosi sa sobom, te ukazuje na to na šta bi trebali obratiti pažnju.
U nastavku pročitajte njen tekst i ne zaboravite da se stručnjacima iz XY Roditeljskog savjetnika, koji je online platforma Asocijacije XY, možete obratiti za besplatnu psihološku pomoć putem njihove Facebook stranice koja je dostupna na ovom linku.
Često mislimo da djecu možemo sačuvati od lošeg društva ograničavajući, kontrolišući pa i zabranjujući izlaske i druženja s „nepoželjnim prijateljima“. Kada su za računarom to nam daje osjećaj sigurnosti jer su tu s nama. Današnje generacije odrastaju u jednom drugačijem svijetu u kojem se isprepliću stvarni i virtualni život.
Sada, kada se nastava, druženje s vršnjacima i porodicom odvija online, trebamo voditi računa o vremenu provedenom na internetu ( i bez trenutne situacije djeca boraveći na internetu lako izgube pojam o vremenu) a posebno o dostupnom sadržaju i komunikaciji preko društvenih mreža, foruma i sl. Kao što opasnosti postoje u stvarnom svijetu, one su nažalost prisutne i u virtualnom.
Pored mnoštva korisnih informacija, internet je preplavljen sadržajima od kojih neki uključuju stavova, mišljenja, zaključaka, tvrdnji, komentara i izjava drugih sudionika internetske komunikacije. Nedostatak životnog iskustva i nedovoljna zrelost djece rezultira i nemogućnošću razlučivanja bitnog od nebitnog, nekritičkim odnosom prema istinitosti i kvaliteti tih sadržaja (i autorima).
Nadalje, velika je količina na internetu dostupnog a za djecu neprimjerenog sadržaja koji prezentiraju i potiču mržnju, nesnošljivost ili diskriminaciju, razne oblike nasilja, dezinformacije, preuveličavanje značenja pojedinih informacija i sl. . Prateći socijalnu mrežu Facebook, možemo uočiti da se i na njoj nerijetko osnivaju grupe protiv nekoga ili nečega u koje se u velikom broju učlanjuju djeca i mladi. Oni često ne razumiju u potpunosti značenje poruke te grupe, ali se uključuju zbog znatiželje.
Danas se često govori i piše i o nasilju putem interneta. Djecu mogu napadati i uznemiravati drugi korisnici interneta koji ih vrijeđaju, prijete, psuju, šire laži, ugrožavaju privatnost, izruguju se i slično. Nerijetko su to druga djeca, često poznanici i „prijatelji“ iz škole i susjedstva. Sve je više takvog međuvršnjačkog nasilja putem e-mailova, blogova, pa i stranica socijalnih mreža. Bez fizičkog kontakta sa žrtvom, uslijed nedostatka povratne informacije koja se u neposrednom kontaktu dobiva opažanjem reakcija žrtve, njezinog ponašanja i izražavanja emocija, djeca i mladi teže primjećuju i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti. Ta šteta može biti zaista velika, a žrtvu nasilja dovesti i do vrlo teških emocionalnih stanja te destruktivnog ili autodestruktivnog ponašanja. Mogućnost anonimnosti i lažnog predstavljanja potiče i ohrabruje na nasilno ponašanje.
Djeca na internetu mogu postati i žrtve seksualnog uznemiravanja. Nažalost, razgovaranje putem Interneta daje lažan osjećaj sigurnosti pa su, ne samo djeca, mnogi skloniji s drugima dijeliti svoje osobne podatke te dijeliti razne druge informacije s potpuno nepoznatim osobama. Mnogi će bez pretjeranog razmišljanja uvrstiti potpuno nepoznate osobe na liste prijatelja, a to će raditi i djeca pa ih je potrebno nadzirati i jasno im dati do znanja da, kao što bi i u stvarnosti izbjegavali razgovor s nepoznatim osobama, to trebali raditi i u virtualnom svijetu.
Kao i za izlaske iz sigurnosti doma u stvarnom životu, i za izlaske na internet vrijedi osnovno pravilo: zaštiti dijete od opasnosti na internetu znači naučiti dijete sigurnim načinima korištenja, baš kao što ga podučavamo i svim ostalim životnim vještinama. Djeca mogu znati više od nas o tehnologiji, ali mi sigurno znamo mnogo više o životu. Pravo i obaveza roditelja je postaviti djetetu granice i pravila te tražiti njihovo poštivanje. Pri tome je od najveće g značaja razviti i njegovati otvoren, iskren odnos međusobnog povjerenja, u kojem će se dijete, kada mu to bude potrebno, obratiti za savjet i pomoć.
(XY roditeljski savjetnik, Kidsinfo.ba)
