Desetogodišnja djevojčica Ema Barišić živi u Zagrebu. Ide u četvrti razred i UNICEF-u koji djeluje u njenoj državi govorila je o tome kako jedna školarka prolazi kroz situaciju s virusom COVID-19.
– Ne razumijem baš cijelu ovu situaciju s koronavirusom, ali ponešto znam. Imam nastavu preko HRT-a 3. Zadaće pišem preko računala i tako ih šaljem učiteljicama. Malo mi je neobično dopisivati se s učiteljicama, pisati listiće na računalu, ne ići u školu u 7:30, ne ići u park, na likovnu radionicu, na ples…– kaže ova djevojčica.
Poručuje kako se nikada nije našla u ovakvoj izvanrednoj situaciji, ali da se nadi da će do kraja aprila sve proći i da će svi živjeti normalnim, svakidašnjim životom.
– Kako mi je pomalo dosadilo igrati se samo u dvorištu i na parkiralištu ispred zgrade, počela sam zvati prijatelje i prijateljice i dopisivati se s njima. Razgovaram s njima o tome kako oni provode dane i moj prijatelj mi je odgovorio da je i njemu prilično dosadno. Isto mi je rekla i prijateljica. Svi pišemo zadaće i igramo se doma s obitelji– ističe Ema.
Otkriva i kako je malo tužna jer je trebala proslaviti rođendan s prijateljima, ali je otkazan.
– Otkazana je i rođendanska proslava mog mlađeg brata, ali smišljamo kako riješiti stvari i početi ponovo, samo malo drugačije nego inače. Došlo je i puno novih zakona kako se virus ne bi širio s osobe na osobu. Sada rade samo trgovine s prehrambenim proizvodima i ljekarne, a sve ostalo je zatvoreno – svi kafići, trgovački centri, plesni centri pa čak i parkovi za nas djecu. Zapravo mi nije toliko jasno što se događa i ne znam kada će završiti. Znam da je počelo u kineskom gradu Wuhanu i evo sada je i tu u Hrvatskoj, u Zagrebu. Ne znam kako i zašto je toliko ljudi oboljelo i zašto ih je toliko umrlo zbog te bolesti. Nadam se da taj isti virus neće oduzeti još više ljudskih života. Bravo za sve zdravstvene djelatnike koji se bore s koronavirusom – zaključila je Ema.
(unicef.org.hr, kidsinfo.ba)
