U knjizi Marcusa Berkmanna ‘Očinstvo’, autor opisuje sve faze koje je prolazio od ženine trudnoće do rođenja i brige za dijete na brutalno iskren način. Iz perspektive oca. Usput i skida masku s filmskih poroda koji su jako daleko od stvarnosti. (Opaska: trudnice, možda bolje da preskočite ovu temu).
Znamo da dobar dio muškaraca ima prilično osebujan doživljaj poroda i brige oko bebe, pa je red da nekad opišemo njihovu perspektivu ili bar da maknemo iluziju s poroda kakvi su opisani u filmovima, jer rijetko koji izgleda tako… No Berkmann je to opisao dovoljno uvjerljivo, pa evo nekoliko citata iz knjige koju vam preporučujemo od srca ako volite onaj manje romantičan stil shvatanja roditeljstva 🙂 Bez obzira na stil pisanja, knjiga obiluje vrlo korisnim savjetima za parove i može vam itekako pomoći, to je ono najvažnije. Pritom ćete se nasmijati svemu, pa i vlastitoj sudbini…
“Svi vam govore kako je sve ovo divno. Kako je to čarobno iskustvo. Kako ga nećete zaboraviti dok ste živi. Jedna pogođena stvar od tri i nije loš rezultat.
Surova, okrutna istina je da je porod najgora kombinacija: stresan je i dosadan. Rađanje djeteta su sati i sati stalne napetosti koja izaziva škrgutanje zubima. Također, toliko je zamoran da ćete htjeti zaplakati. Ipak, dobar dio dolazi na kraju. Djelimično zato što konačno imate divnu malu bebu koja možda izgleda bar malo kao vi. No ponajviše zato što je sve gotovo.
Ovo je velika, dosad neizrečena istina o rađanju djeteta. Niko je ne smije izustiti. Drugi očevi ne govore ništa. Nećete ni vi. To je protiv pravila. A jedan od razloga zašto je nitko ne spominje leži u tome što je majke ne bi smjele znati. One će je shvatiti, odmah nakon poroda ili možda nakon nekoliko mjeseci. No, kasnije će zaboraviti. Biologija ih primorava da je izbrišu iz glave jer, ako bi je se mogle sjetiti, ne bi nikada više htjele sve ponoviti. Nemojte ih kriviti jer to nije njihova krivica. To je vaša krivica, kao što vam stalno ponavljam.
“U jednom će trenutku ona izreći ove riječi. U njezinim će se očima vidjeti strah. Usprkos svim njezinim kursevima, ne postoji prava priprema na ono što zapravo trudovi jesu. Ona zna, baš kao i vi, da sada više nema nazad. Sve što možete učiniti je da je ohrabrite, iskažete joj ljubav, kažete kako je divna, hrabra i jaka i da to može. U idealnom svijetu, očevi bi uvježbavali ovaj govor tokom pripremnih tečajeva. Ipak, shvaćali to ili ne, dugogodišnje gledanje filmova s Clintom Eastwoodom pripremilo vas je za ovaj trenutak. Stisnite oči. Ukočite donju vilicu. Žvačite šibicu ako vam je pri ruci. Recite ono što trebate i ne pokažite ni trunku slabosti. Njoj treba vaše snaga. Hajde, slabiću, uljepšaj mi dan.
To nije kao na televiziji
“…U oko trećini televizijskih poroda, trudovi su počeli tako neočekivano da su se dogodili na čudnom mjestu ili nije bilo ljudi koju su ondje trebali biti, a sama se stvar završila u trenu. U gotovo svim porođajima nije bilo sredstava protiv boli: plin i zrak, petidin i epiduralna pojavljivali su se u pet posto slučajeva… trebam li dodati da na televiziji nikada nisam vidio niti jednu ženu da rađa u drugoj pozi osim na leđima; a majke su uglavnom puno vrištale… Na televiziji, bebe koje su tek rođene uvijek su stare bar tri mjeseca.”
(roditelji.hr/Kidsinfo.ba)
Pročitajte još:
