Iako se opstipacija pojavi kod gotovo svakog djeteta, ako potraje duže vrijeme, uzrokuje velike bolove ili se javlja uz neke druge simptome poput povraćanja, vrućice ili mučnine, potrebno je potražiti pomoć liječnika
Opstipacija (zatvor) kod djece nije rijetka pojava.
I nekako to, uz pomoć, domaćih recepata i prebrodimo. Pa razmišljamo da nema previše razloga za zabrinutost.
Do zatvora dolazi kada dijete ima vrlo tvrdu stolicu i obavlja veliku nuždu rjeđe nego inače.
Iako broj pražnjenja crijeva može biti različit za svako dijete, nagla promjena može značiti da postoji problem.
Isto tako, opstipacija postoji ako dijete ima problema s izbacivanjem stolice koja je tvrda i velika ili ju uopće ne uspijeva izbaciti. Isto tako, postoji nekoliko uzroka opstipacije kod djeteta. Neki uobičajeni uzroci podrazumijevaju:
- nepravilnu prehranu bogatu mastima i siromašnu vlaknima
- nedovoljnu konzumaciju vode i drugih tekućina
- nedostatak tjelesne aktivnosti
- emocionalne probleme (stres, uznemirenost)
- probleme probavnog trakta
- poremećaje štitnjače
- uzimanje određenih lijekova.
Iako se opstipacija pojavi kod gotovo svakog djeteta, ako potraje duže vrijeme, uzrokuje velike bolove ili se javlja uz neke druge simptome poput povraćanja, vrućice ili mučnine, potrebno je potražiti pomoć liječnika.
Rizici nastanka
Na sreću, čak 95 opstipacija u djece su funkcijske prirode.
Najčešće nastaju zbog bolnog doživljaja prilikom defekacije tvrde stolice, nakon čega djeca razviju manevar zadržavanja stolice koji ponavljaju kod svakog nagona na defekaciju kako bi izbjegli ponovni osjećaj neugode.
Veći rizik nastanka opstipacije imaju djeca s intelektulanim deficitom, hiperaktivnošću i preuhranjeni.
Neke okolnosti i životna razdoblja tipični su za nastanak problema. U dojenačkom razdoblju to je obično period prelaska na dohranu, pogotovo ako roditelji krenu uvoditi jednu za drugom namirnice koje pretežno stvrdnjavaju stolicu (pr. riža, banane, mrkva) ili prelazak s majčinog mlijeka na adaptirano.
Sljedeće rizično razdoblje je doba stjecanja kontrole sfinktera.
Stres u tom razdoblju, bilo da je potenciran pritiskom okoline oko usvajanja kontrole, ili polaskom u jaslice/ vrtić, ili akutnim infektom s dehidracijom mogu biti triger koji stvrdnjava stolicu i pokreće problem.
Kod školske djece tipično je izbjegavanje defekacije u za njih neoptimalnim uvjetima. Kad su u školi ili na igralištu u igri, zatim izbirljivosti, neadektvatna, jednolična prehrana i slično.
Tako se od incidenta, koji istina jeste neugodan, napravi začarani krug. Koji opet dovodi do nakupljanja stolice, a onda do gubitka osjetnih funkcija i tonusa završnog debelog crijeva.
Ishod je gubljenje sposobnosti istiskivanja stolice i fekalna inkontinencija.
Kako zapravo prepoznati hroničnu opstipaciju? Po dva simptoma
– neredovna solica (manje od tri puta sedmično)
– fekalna inkontinencija (češćw od 1 put sedmično).
Često, u ovim slučajevima, djeca zadržavaju stolicu, evakuacija stolice je bolno ili otežano.
Prema novim zajedničkim preporukama europskog i američkog pedijatrijskog gastroenterološkog društva, smatra se da su 2 sedmice već dovoljno kritično razdobolje za trajanje simptoma, jer odgađanje terapije otežava njihovo rješavanje.
Iako je funkcijska opstipacija značajno češća, ne smijemo zaboraviti na mogućnost da je uzrok opstipacije konkretna patološka promjena (anomalija probavnog trakta, nedostatak ganglijskih stanica završnog debelog crijeva – kongenitalni mekagolon, hormonski i metabolički uzroci, alergija na kravlje mlijeko, celijakija, cistična fibroza…). Na organski uzrok nas obično navode takozvani “upozoravajući znaci”. Najvažniji su:
– rani nastanak tegoba (odgođeni izlazak prve stolice – mekonija; javljanje opstipacije u novorođenčeta/ mladog dojenčeta)
– slabo napredovanje na tjelesnoj masi, povraćanje, temperatura ili čak povremeni proljevi koji prate izostanak stolice
– promjene kod fizikalnog pregleda
– značajna napuhnutost trbuha (sugerira moguću celijakiju, cističnu fibrozu, kongenitalni megakolon ili Hirschsprunogovu bolest)
– u lumbosakralnoj regiji (udubina, rupica, kožni privjesak, čuperak dlačica, nepravilna glutealna brazda – ukazuju na moguće poremaćaje inervacije)
– crvenilo i ponavljane fisura perianalne regije (moguća nutritivna alergija)
– anomalije izgleda i smještaja anusa
– kod digitorektalnog pregleda – prazna ampula ili eksplozivno pražnjenje stolice po pregledu
– slab tonus ili hipertonus, hod na prstima, izostanak refleksa
– uvećanje štitnjače, zaostajanje u rastu i razvoju
– strah i neuobičajeno ponašanje tijekom pregleda te podljevi i ozljede anusa (pobuđuju sumnju na seksualno zlostavljanje)
Kako pristupiti djetetu
Kod dolaska na pregled djeteta s opstipacijom najvažnije je razlučiti da li se radi o funkcijskom ili organskom problemu kako bi se moglo efikasno odlučiti o terapiji. Već kod prvog susreta uzimanjem dobre anemneze i temeljem kliničkog pregleda u najvećem broju slučajeva to je moguće ustanoviti.
U anamnezi i fizikalnom pregledu je važno saznati:
– da li u obitelji ima opstipacije, bolesti probavnog sustava (Hirschsprungove bolesti, alergije na hranu, celijakije, anomalija..), hormonskih i metaboličkih bolesti (štinjače, paratiroidne žljezde, cistične fibroze)
– kada su problemi počeli i da li se povezuju s promjenama u prehrani, navikavanjem na kontrolu defekacije, dehidracijom nakon infekta i slično
– kakav je psihomotorni razvoj djetata, te da li je bilo drugih bolesti, ozljeda, operacija
– ima li ranije nabrojenih “znakova upozorenja” koji govore za vjerojatan organski uzrok ili su tegobe tipične za funkcionalnu opstipaciju (pr. manevar zadržavanja)
– podatke koji se odnose na samu defekaciju (tvrdoća, kalibar stolice, frekvencija, zadržavanje stolice, prljanje rublja stolicom…)
– koliko problemi traju (dugo trajanje tegoba najčešće znači da će se problem, čak ako je i funkcionalan, dulje rješavati)
Terapija
Nerijetko se problem funkcijske opstipacije dugo povlači neriješen.
Kada i nakon 3 mjeseca rješavanja poteškoće još uvijek traju govorimo o tvrdokornoj opstipaciji. Za to je obično više razloga. Jedan je kasno započinjanje s terapijom.
Naime, roditelji često u početku smatraju da će se situacija sama po sebi riješiti pa se problemu aktivno ne pristupa. Tako se zapravo gubi vrijeme, povećavaju se razmaci između stolica, proširuje rektum i stalno ponavlja neugoda kod defekacije što dijete dodatno učvršćuje u izbjegavanju defeciranja.
Ako je dijete starije roditelji obično nemaju uvid u učestalost i tvrdoću stolice te ne uočavaju problem dok ne nastupe komplikacije poput krvi na stolici, bolova u trbuhu ili prljanja gaćica. Tako se k liječniku dolazi obično nakon već dužeg trajanja tegoba.
Česta pogreška je i da se prije pokušaja uspostavljanja redovne stolice, ne evakuira obilno nakupljena stolica, jer se, dok god su nagomilane fekalne mase, teškoće neće riješti.
Roditelji, također, ne žele uključiti sirupe i čepiće ili ih primjenjuju u premalim dozama. Pravdaju to strahom od toga da se ne “ulijene crijeva”, iako je zapravo to problem s kojim dolaze, a prepisana terapija služi za normalizaciju defekacije.
Također često se prerano prekida liječenje iz straha od navikavanja na terapiju, što je potpuno neopravdano (djeci se ne daju laksativi koji stvaraju navikavanje) te tako ponovo pogoršava stanje i vraća na početak problema.
Zato je za učinkovito rješavanja funkcijske opstipacije i problema povezanih s opstipacijom potrebno:
– educirati roditelje
– evakuirati nakupljenu stolicu
– trajno omekšati stolicu i riješiti zadržavanje stolice
-tonizirati rektum (ukoliko je došlo do prethodne dilatacije)
– postupno ukinuti liječenje bez ponovnog javljanja simptoma
– održati postojeće stanje
Šta trebaju naučiti roditelji?
Važno je da roditelji shvate da dijete ne zadržava stolicu namjerno, već iz straha. Važno je objasniti princip terapije. Obično vrijedi, koliko traje problem toliko se i rješava. Bitna je i dosljednost u postupcima tijekom terapije.
Ako se pri pregledu pokazalo da je jako puno nakupljenih fekalnih masa potrebno je odmah na početku učiniti evakuaciju retinirane stolice. To se može postići primjenom čepića, klizmi ili nekih oralnih laksativa. Dozu i trajanje određuje liječnik.
Nakon što je fekalom odstranjen, potrebno je održavati normalnu konzistenciju stolice kako bi dijete zaboravilo na neugodu, te prestalo sa stiskanjem sfinktera kod nagona na defekaciju.
Za omekšavanje stolice najčešće se koriste laktuloza i polietilenglikol, a kod veće djece (iznad 4 godine) može se koristiti i parafinsko ulje. Potrebno je primjenjivati ih u dovoljnoj dozi u odnosu prema tjelesnoj masi djeteta i tvrdoći stolice (određuje liječnik).
Napominjemo da je raspon širok, te da se ne treba bojati većih doza, budući da se radi o tvarima koje se ne resorbiraju već samo navlače vodu i omekšavaju stolici, pa osim premekane stolice praktički nema drugih nuspojava.
Isto tako važno je da prehrana bude raznovrsna, te se preporuča izbjegavati istovremenu kombinaciju namirnica koje pogoduju stvrdnjavanju stolice. Glavne od njih su: riža, banane, mrkva, grickalice, suha hrana. Također i previše mliječnog (količine koje prelaze pola litre) nepovoljno utječu na tvrdoću stolice.
Bitno je piti dovoljno tekućine, iako se ne preporučaju nikakve ekscesivne količine.
Također je važno kretanje, što obično kod male djece ne predstavlja problem, već češće kod školske djece koja danas sve više sjede.
Pristup roditelja u toj fazi mora biti stimulativan i dosljedan, no bez kažnjavanja Ako je dijete u fazi odvikavanja od pelena, najbolje je to odgoditi dok se tegobe ne riješe.
Kod starije djece koristan je i toaletni trening, tj. uvođenje dnevne rutine poticanja na defekaciju, najbolje iza većeg obroka, kada se crijeva i prirodno pokrenu i veća je vjerojatnost da će se defekacija obaviti.
Uspostava rutine
Ako je opstipacija dugo trajala često je rektum dilatiran zbog dugotrajno nakupljene stolice, a dijete je izgubilo osjećaj nagona. Zato je važno ne puštati velike razmake izmedju stolica, makar se morao više puta primjeniti postupak pražnjenja rektuma. Također je koristan toaletni trening za djecu koja su za to dovoljno velika. Danas su moguće i vježbe defekacije (biofeedback) koje se preporučaju u slučaju tvrdokornog problema.
Kada se uspostavi trajno normalna rutina obavljanja defekacije (često tek nakon više mjeseci) tada se postupno snižava doza osmotskih laksativa, do ukidanja. Ukoliko se dogodi pogoršanje, ponovo se može ponoviti cijela procedura i podizanje doze. Roditelji se ne trebaju time obeshrabriti.
Nakon što se uspješno prekinulo liječenje te normalizirala stolica, roditelji trebaju i dalje voditi računa o redovitosti stolice (najmanje još 6mjeseci).
No, nemojte od toga praviti veliku dramu pred djecom. Za njih to mora biti normalna, neupadljiva fiziološka pojava.
Sa srećom!
