Usvajanje je jedna od bitnih tema o kojoj se, nažalost, u našoj zemlji rijetko govori. Upravo zbog toga su u društvu još uvijek prisutne predrasude o porodicama koje su nastale na ovaj način, a posebno o usvojenoj djeci. To, između ostalih, najbolje zna mama Luna koja je zajedno sa suprugom usvojila bebu od tek nekoliko mjeseci. Bebu koja je danas sretni školarac.
Pravo ime ove brižne majke poznato je članovima naše redakcije, a pod pseudonimom Luna se po prvi put pojavila kao autorica slikovnice „Naša priča“ u kojoj je otkrila sve detalje o usvajanju. Na početku razgovora za Kidsinfo.ba Luna otkriva šta ju je motivisalo da piše o ovoj temi.
Luna: Inspiracija za pisanje slikovnice „Naša priča“ je naš sin kojeg smo usvojili, a on osvojio naša srca. Od prvog momenta kada je stigao kući razmišljali smo kada i na koji način da mu kažemo istinu o nastanku naše porodice. Konsultovali smo stručni tim iz Centra za socijalni rad koji nam je ukazao na zakonom propisanu obavezu da dijete to mora saznati najkasnije do sedme godine života i da je najbolje da raste s tim od najmlađeg uzrasta. Međutim, nismo baš dobili jasne savjete kako i na koji način, već da se vremenom, po potrebi, možemo konsultovati s njima. Tragali smo za literaturom na tu temu, ali sve što smo našli bilo je napisano na svim drugim jezicima osim na našem. Tad smo shvatili koliko je ovo pitanje zanemareno u našem društvu, te koliko je i drugim sličnim porodicama uskraćena literatura koja bi pomogla njima i njihovoj djeci u objašnjavanju i prihvatanju činjenice da porodice nastaju na različite načine i da nužno ne podrazumijevaju krvno srodstvo, nego da je najvažnija ljubav. To nas je motiviralo da napravimo slikovnicu koja bi pomogla drugima i nama da kroz neposredan i suptilan način spoznajemo istinu o nastanku naših porodica. Slikovnica je namijenjena svoj djeci i svim roditeljima, bez obzira na to kako su nastale njihove porodice, a kako bi bolje razumjeli one druge porodice. Namijenjena je i svim onim parovima koji razmišljaju o usvojenju i hraniteljstvu, a kako bi se potakli i ohrabrili da potraže ljubav i kako bi ostavili tragove te ljubavi iza sebe.
Prilikom podnošenja prijave za usvojenje, postoji jedan upitnik koji trebate popuniti o tome kakvo dijete želite. Pazite! Niste u prodavnici lutaka da birate boju očiju, kose i kože. Djeca su dar od Boga. Razmislite kad bi ih sami rađali da li bi ste mogli birati kakvo ćete dijete roditi? Zato u svojim željama budite realni
Kidsinfo: Je li usvajanje u našoj zemlji i dalje tabu tema?
Luna: U BiH se nedovoljno govori o usvajanju, hraniteljstvu, a uopće se ne govori o izazovima sa kojima se susreću porodice koje su nastale na takve načine. S jedne strane, ne postoji sistemsko rješenje niti razvijena podrška takvim porodicama, a s druge strane te porodice se nikada nisu organizovale ni udružile kako bi zastupale svoje interese. Dok u razvijenim zemljama i zemljama u okruženju postoje udruženja usvojitelja, hranitelja i usvojenika, kod nas je to još uvijek pandorina kutija. U svojoj potrazi našla sam udruženja koja rade divne stvari za svoje članove kao što je Adopta iz Republike Hrvatske. Zagovornik sam da napravimo nešto slično u BiH. Stoga se lično pokušavam uvezati sa što više sličnih porodica, a Facebook stranicu „NAŠA PRIČA“ sam kreirala sa ciljem da postane inicijalna platforma za tu vrstu umrežavanja i udruživanja. Inicijative moraju dolaziti i od nas samih, interesnih skupina, kako bi mijenjali svijest društva i pomagali ovakve porodice, te otvoreno govorili o ovim temama.
Kidsinfo: Vi i suprug ste jedan od onih parova koji su dugo pokušavali da prirodnim putem dobiju dijete. Kada pogledate na taj period, šta je ono što najteže pada jednom paru tokom tog procesa?
Luna: Suprug i ja smo dugo pokušavali da se ostvarimo kao biološki roditelji. Pokušali smo sve raspoložive metode medicinski potpomognute oplodnje. To je izuzetno dug, težak i iscrpljujući put u svakom smislu riječi; emotivno, psihički, fizički i finansijski. To je period kojeg se ne volim sjećati zbog strašnih emotivnih krahova i beznađa, razočaranosti u nefunkcioniranje zdravstvenog sistema, države i društva, gdje ste prepušteni sami sebi. Najteže od svega je bio gubitak trudnoće. Moramo reći da se nedovoljno pažnje i brige poklanja ovoj populaciji. Nije dovoljno sufinansirati određen broj IVF tretmana za parove koji se bore sa sterilitetom, već je potrebno mnogo više, od psihološkog i bračnog savjetovališta, nutricionističkih konsultacija i slično. Znači holistička i kontinuirana podrška ovim parovimama, a posebno hrabrim ženama koje se na ovaj način bore da postanu majke, izlažu svoje tijelo ekstremno invazivnoj hormonalnoj i drugoj terapiji, operativnim zahvatima, spontanim prekidima trudnoće. Nerijetko ta borba, na kraju, završi neupješno jer se ne ostvare kao majke, a ostaje narušeno psihičko i fizičko zdravlje i slomljeno srce.
Kidsinfo: Je li Vam odluka da usvojite dijete bila teška?
Luna: U svom neposrednom okruženju nikada nisam imala nekog ko je usvojio ili bio usvojen, te kada smo počeli razmišljati o tome, suprugu i meni je nedostajao direktni kontakt s takvim ljudima, da čujemo iskustva iz prve ruke. Sve se činilo apstraktno i samo smo mogli da zamišljamo kako bi to moglo da izgleda. Radili smo svoje vlastito istraživanje, čitali zakone i pravilnike, pretraživali forume i web stranice o usvojenju u regiji i svijetu, savjetovali se sa stručnim licima (psiholozi, socijalni radnici), posjećivali domove za nezbrinutu djecu, pomagali porodice sa djecom s poteškoćama u razvoju ili u socijalnoj potrebi, a sve sa ciljem da sebi pomognemo u donošenju odluke od koje kasnije nećemo odstupiti. Odluku da uđemo u postupak usvojenja nismo donijeli preko noći, razmišljali smo i intezivno razgovarali o tome. Bilo je tu određenih dilema i strahova, ali vremenom smo riješili te dilema i donijeli čvrstu odluku da idemo u proces usvojenja. Ipak, želja da nekom pružimo ljubav i da ostvarimo sebe kao roditelje je bila jača od svih strahova.
Kidsinfo: Kako ste se osjećali u momentu kada ste sina, tada bebu od nekoliko mjeseci, prvi put unijeli u dom?
Luna: Jedan od najemotivnijih i najvažnijih trenutaka u našim životima je bio kada smo sina donijeli kući. Emocije su me preplavile toliko da sam osjetila slabost i onesvijestila se na kratko. Za mene je sve to izgledalo kao san, kao nešto nestvarno. Nakon deset godina borbe, traganja i nadanja, dočekali smo taj trenutak da imamo svoje dijete. Prvih šest mjeseci dok traje proces adaptacije, do konačnog usvojenja živjeli smo u nekom strahu da će ga možda tražiti nazad i ne znam kako bih preživjela to.
Kidsinfo: Koji su Vam bili najveći izazovi kada je usvajanje djeteta u pitanju?
Luna: Mi smo imali tu sreću da smo dobili našeg sina dok je on bio još mala beba, tako da je naš put navikavanja i prihvatanja bio jednostavan i bez bilo kakvih poteškoća. Odrastanje svakog djeteta podrazumijeva i određene izazove, a posebno djece koja nose to breme usvojenja. Zato sada gradimo, nadam se, dobre temelje koji počivaju na povjerenju, ljubavi, dobrom odgoju i poštovanju. Pripremamo se za izazovna vremena, a posebno period puberteta koji sa sobom nosi dokazivanje, buntovništvo, sukob mišljenja i slično. Naša uloga kao roditelja je da ga usmjerimo i upoznamo sa čitavom istinom, da mu pomognemo u prihvatanju i da usadimo prave vrijednosti u njega kako bi postao, prije svega, dobar čovjek, te da mu uvijek budemo podrška.
Kidsinfo: Vaš sin je sada već školarac. Je li Vam ikada, u kontekstu ove teme, postavljao pitanja?
Luna: Od prvog dana našeg zajedničkog života, svakodnevno pjevamo, pričamo i čitamo priče našem sinu prije spavanja. On zna da ga mama nije nosila u stomaku, već da ga je nosila u srcu. Zna da ga je rodila druga žena koja se nije mogla brinuti o njemu, ali da mu je želila naći najbolje roditelje koji su tražili baš njega. Zna da je on najljepši poklon koji su ikada dobili u životu i da ga bezuslovno vole. Kako raste i već bolje razumije neke stvari, tako postavlja sve više pitanja na koja dajemo odgovore prilagođene njegovom uzrastu. Ne forsiramo ovu temu, ali je držimo aktuelnom tako da odrasta sa ovim saznanjem od najranije dobi i da prihvati to prirodno i spontano.
On zna da ga mama nije nosila u stomaku, već da ga je nosila u srcu. Zna da ga je rodila druga žena koja se nije mogla brinuti o njemu, ali da mu je želila naći najbolje roditelje koji su tražili baš njega
Kidsinfo: Nažalost, ali živimo u podneblju gdje često možemo čuti da majke koje nisu rodile prirodnim putem nego carskim rezom “nisu dovoljno” majke, a o usvajanju da ne govorimo… Šta biste poručili našim čitaocima u kontekstu ove vrste razmišljanja?
Luna: Ponekad ljudi, bez loše namjere, ali bez razumijevanja ili razmišljanja, znaju reći: „A znate li ko je njegova prava mama?“ i slično tome. U takvim situacijama ljudima objasnim da sam ja njegova „prava“ mama, jer ja sam uvijek tu za njega, volim ga svim svojim bićem i odgajam ga kako mislim da je najbolje. Roditi dijete je prirodni čin gdje žena postaje biološka majka. Biti majka je mnogo više od čina rođenja. Biti majka je duboka i nesebična ljubav, davanje, vječita briga od momenta kad to dijete prvi put privijete sebi na grudi do zadnjeg vašeg daha. Biti majka je kad svoje dijete stavljate ispred sebe i svog života.
Kidsinfo: Šta biste poručili ljudima koji su u dilemi da li da krenu u proces usvajanja?
Luna: Osnovati porodicu putem usvajanja je jednako dobar put kao i rođenje djeteta. Kao majka prekrasnog dječaka kojeg sam, eto, usvojila mogu samo reći da je on moj sin, a ja njegova mama. I to je to. Jednostavno. Nema dalje. Samo ljubav. Jer ljubav je najvažnija od svega. Ne znam da bih mogla jače i više voliti i brinuti nego da sam ga rodila. Nemojte čekati dugo, adminstrativni proces prijave i obrade za usvojenje ne traje dugo, tek nekoliko mjeseci i nije komplikovan, ali čekanje da vas eventualno pozovu može biti jako dugo, pa možda vas i nikad ne pozovu. Ali ono što je važno jeste da duboko i iskreno želite to i da poduzimate sve da se to ostvari i nikada ne odustajete. Nije dovoljno samo podnijeti zahtjev službi za socijalni rad u mjestu stanovanja, već na što veći broj općinskih službi širom BiH, jer nisu međusobno uvezani. Morate ih onda zvati, a po mogućnosti što veći broj tih službi posjetiti da vide ko stoji iza tog zahtjeva i da ste odlučni na svom putu da nekom djetetu pružite ljubav i dom. Morate razmišljati o tome, razgovarati, puno razgovarati, otvoriti se, povezati sa porodicama koje su usvojile djecu, posjetiti domove za nezbrinutu djecu, posavjetovati se sa stručnim licima. Prilikom podnošenja prijave za usvojenje, postoji jedan upitnik koji trebate popuniti o tome kakvo dijete želite. Pazite! Niste u prodavnici lutaka da birate boju očiju, kose, kože. Djeca su dar od Boga. Razmislite kad bi ih sami rađali da li bi ste mogli birati kakvo ćete dijete roditi? Zato u svojim željama budite realni.
Kidsinfo: Koji su to najveći izazovi s kojima se porodice s usvojenom djecom suočavaju u BiH?
Luna: Neosporna činjenica je da ovakve porodice već u samom početku nastaju na sasvim drugačiji način od bioloških porodica. Ovakve porodice se obično susreću s različitim izazovima i neočekivanim situacijama, naprimjer s doživljajem odbijanja od strane djeteta, s vlastitim strahovima zbog biološkog nasljeđa i zdravstvenih rizika usvojenog djeteta, s pritiskom na partnerske odnose, s različitim emocijama vezanim uz biološke roditelje djeteta, s nesnalaženjem u situacijama kada trebaju dijete upoznati s činjenicom da je usvojeno, s nelagodom i neprihvaćanjem iskazane želje usvojenog djeteta da upozna svoje biološke roditelje i slično. Posebnu teškoću predstavlja i suočavanje s reakcijama okoline na usvojenje. Naime, u mnogim sredinama su još uvijek prisutne predrasude da će svako usvojeno dijete tokom odrastanja iskazivati različite probleme, od zdravstvenih do problema u ponašanju, pri čemu se svaka poteškoća s kojom se suočava usvojeno dijete interpretira kao posljedica usvojenja, te da usvojena djeca trebaju biti vječno zahvalna usvojiteljima koji su ih primili u svoju porodicu i slično. Ukoliko djeca usvojenje doživljavaju kao gubitak, kao nešto stigmatizirajuće, veći su izgledati da će pokazivati emocije tjeskobe, tuge, stida, ljutnje ili zbunjenosti. Također treba imati na umu da se usvojena djeca, bez obzira na dob, mogu osjećati krivima za usvojenje, da često ne razumiju postupak usvojenja jer nisu adekvatno informisana i pripremljena za usvojenje, te da obično nemaju potpuni uvid u svoju historiju i biološko porijeklo, što često stvara kod usvojene djece iluzije o usvojenju te dodatne teškoće u procesu navikavanja i prihvatanja usvojenja. Zataškavanje istine i zatvorenost za razgovor o usvojenju, jednako kao i potenciranje stalne komunikacije o usvojenju kroz neprimjereno insistiranje i isticanje činjenice usvojenja, mogu prouzrokovati probleme djetetu i njegovoj adaptaciji. I sam odgojni stil i odnosi među usvojiteljima imaju velik uticaj na dijete, njegovu adaptaciju i razvoj. Naime, ukoliko usvojitelji prihvaćaju i zadovoljni su usvojenjem, te su emotivno topli prema djetetu, veća je vjerojatnost da će dijete bez problema moći to prihvatiti kao dio svog života.
Kidsinfo: Za kraj nam otkrijte gdje svi zainteresovani mogu kupiti slikovnicu „Naša priča“?
Luna: Slikovnica je trenutno dostupna u prodaji putem Orea Bazaar platforme, a u toku su pregovori sa određenim brojem knjižara i specijaliziranih radnji za djecu u BiH kako bi se slikovnica našla u prodaji kod njih.
(Kidsinfo.ba, Milica Brčkalo Gajić)
