Dijete ne bi trebalo imati mogućnost izbora – npr. pitati dijete želi li ići danas u vrtić/školu, odlazak od kuće i odvajanje trebaju jednoglasno prihvatiti svi članovi obitelji i na taj način pomoći djetetu da uđe u situaciju koje se boji.
Važno je naglasiti da separacijsku anksioznost nije moguće riješiti kod kuće, izostanci iz vrtića/škole samo potiču djetetov strah. Djetetu se može pomoći pomnim planiranjem, a ne izbjegavanjem situacije.
Potrebno je izdržati u situaciji koje se boji, dokazujući da je dovoljno hrabro da je izdrži, da tolerira neugodu koju izaziva situacija. Boravak u vrtiću/školi ne treba biti nagao i neplaniran, potrebno je planirati postupno izlaganje, postupno boraviti u vrtiću/školi (nekoliko sati do čitav dan), pomno planirati tko dovodi dijete, tko ga dočekuje, koji vršnjaci mogu pomoći (npr. u grupi) tko je osoba koja pruža sigurnost (teta/učiteljica uz koju se dijete vezalo) i planirati sistem nagrađivanja djeteta za uspješno suočavanje.
Posebnu pažnju treba posvetiti tzv. kritičnim danima – nakon vikenda, praznika ili bolesti.
(Roda.hr)