Iako svi žele da imaju srećni porodicu u kojoj uvek vlada mir, sreća i sloga, nekada odnosi unutar nje i nisu tako idealni. Razlog tome najčešće potiče od roditelja i stava koji oni ispoljavaju jedno prema drugom ali i prema djeci. Kako bi bolje objasnili određene “dramske” odnose u porodicama, poslužit ćemo se Karpmanovim trouglom. A šta je zapravo Karpmanov trougao i na koji način on funkcioniše, pogledajte u nastavku teksta!
Šta je Karpmanov trougao i na koji način funkcioniše?
Karpmanov dramski trougao je najpoznatiji obrazac preko koga se tumače odnosi između ljudi, ne samo u porodici, već i inače u prijateljskim i ljubavnim odnosima. Osmislio ga je Stiven Karpman još 1968. godine, i njime prikazao kako ljudi manipulišu jedni drugima, zavise jedni od drugih i spašavaju jedni druge. Ovaj dramski trougao kroz tri dramska položaja opisuje odnose između ljudi, a u našem slučaju odnose u porodici na relaciji roditelj – roditelj i roditelj – djeca. U okviru trougla imamo tri položaja, kao što smo već pomenuli, a to su: položaj žrtve, progonitelja i položaj spasioca.
Odnosi funkcionišu tako što progonitelj ne može da ostavi svoju žrtvu na miru, on je konstantno kritikuje i potcjenjuje. Dok se žrtva svim snagama trudi da bude bolja. Spasitelj predstavalja samo pružanje utehe i rame za plakanje, ali u istinu on ne može ništa učiniti da nekoga spasi. Položaji unutar porodice se mogu često mijenjati, u odnosu na temu o kojoj se raspravlja u porodicu. Ali, treba napomenuti i to da svi položaji zavise jedni od drugih i da to otežava situaciju poboljšanja odnosa.
Položaj žrtve
Odlika žrtve jeste samo bol i patnja. Ona je nezadovoljna i nesrećna u svom životu i zbog toga sreću ne može stvoriti u svojoj porodici. Žrtve su često veoma neispunjene i nemaju nadu za bolji život, jer su se toliko sjedinile sa svojim položajem potčinjenog. U porodici ilustrovat ćemo ovaj na sljedeći način: odredit ćemo majku kao žrtvu koja konstantno trpi kritikovanje i uvrede od progonitelja koji je u ovom slučaju otac. Dijete, pokušava da zaštiti majku, ali bezuspješno, jer kao što smo rekli, spasitelj usitinu ne može ništa da promijeni.
Položaj progonitelja
Progonitelja odlikuje takođe nezadovoljstvo životom u kom smatra da su svi krivi za nešto osim njega. On je uvijek pun besa, napet, i žrtve podređuje sebi neprestanim kritikama. Osoba koja je progonitelj ima sklonosti ka prevelikom kontrolisanju svojih ukućana, što na njih ostavlja veliko opterećenje i čak strah. Progonitelj može biti čak i majka koja je previše zahtjevna prema svojoj deci, konstantno ih kontroliše i ne dozvoljava da svoj život žive onako kako žele. Često ucjenjuje i preti djeci, odnosno žrtvama, raznim kaznama, i tako što poziva na stid, osećaj krivice i dužnost prema žrtvi.
Položaj spasioca
Odlika spasioca jeste velika povezanost sa žrtvom i osjećanje bijesa i mržnje prema progonitelju. Kako smo već rekli spasilac nema nikakvu moć da zaista spasi nekoga, niti mu je to neko tražio. On predstavlja rame za plakanje i utjehu koja je žrtvi preko potrebna u stanju očaja. Spasilac je unutar porodice najčešće jedan od roditelja, koji pokušava da kod djece izbriše loše ponašanje i pruži ljubav koju ne dobijaju od progonitelja.
Kako popraviti odnose unutar porodice
Loše postavljeni odnosi u porodicu najviše će oštetiti djecu koja su tek u razvoju i formiraju svoje mišljenje i stav. Rješenje za izlazak iz Karpmanovog dramskog trougla je težak, ali nije nemoguć. Ukoliko ste sebe prepoznali u poziciji žrtve savjetujemo vam da dobro razmislite o tome šta želite u životu i da shvatite da je vaš život samo u vašim rukama i da ste vrijedni onoliko koliko vi mislite da jeste, a ne koliko vam neko drugi kaže. Položaj žrtve je najgori, stoga se potrudite da iz njega izađete što prije. Izlazak iz položaja progonitelja je takođe težak i dug, jer progonitelj često posljednji uviđa problem i da nešto nije u redu u njegovom ponašanju. Tek kada dođe do spoznaje, za koju je uvijek zaslužan neko drugi, može otpočeti proces promjene. Tada, progonitelj treba da shvati, da njemu apsolutno niko ništa ne duguje i da one koji su slabiji od njega ili pak ne razmišljaju isto kao on, jednostavno prestane kinjiti. A ukoliko vam je dosadilo da stalno budete rame za plakanje i savjetovanje osoba koje i nakon vaše pomoći ponovo se vrate na staro, pokušajte na drugi način da otvorite žrtvi oči, tako što ćete joj otvoreno i oštro reći sve što mislite.
(mogujatosama, kidsinfo.ba)
