Bio je to nevjerovatan eksperiment.

Godina jee 1973. Osam zdravih ljudi završilo je u psihijatrijskim bolnicama – i niko ih nije prepoznao kao zdrave.

Eksperiment Davida Rosenhana promijenio je način na koji gledamo dijagnoze, etikete i moć percepcije. Jer ponekad je kontekst jači od istine.

Osam zdravih ljudi raspoređeno je u psihijatrijske bolnice širom SAD sa samo jednim zadatkom koji im je dao psiholog Rosenhan: Mogu li stručnjaci pouzdano razlikovati mentalno zdravlje od mentalne bolesti?

Rezultati su potresli kompletan sistem.

Šta se zapravo dogodilo?

Rosenhan je regrutovao osam „pseudopacijenata“ – među njima su bili slikar, domaćica, pedijatar i student. Svi su bili psihički zdravi. Lagali su samo o jednoj stvari: rekli su da čuju glasove koji izgovaraju tri riječi – „prazno“, „šuplje“, „tup“.

To je bilo dovoljno.

Svi su primljeni na psihijatrijsko odjeljenje. Nakon prijema, prestali su simulirati simptome i ponašali se potpuno normalno. Sarađivali su. Bili smireni. Racionalni. Tražili su otpust – ali uzalud.

Niko od osoblja nije prepoznao da su zdravi.

Sedmoro je dobilo dijagnozu šozofrenijem, jedna osoba dijagnosticirana je sa maničnom depresijom (danas: bipolarni poremećaj). Prosječan boravak trajao je 19 dana. Jedna osoba ostala je hospitalizovana čak 52 dana.

Paradoksalno, neki stvarni pacijenti posumnjali su da su pseudopacijenti zdravi, govoreći im: „Ti nisi kao ostali. Ne pripadaš ovdje.“

Kako je sistem interpretirao „normalno“ ponašanje?

Jednom kada je postavljena dijagnoza, svako ponašanje tumačeno je kroz prizmu bolesti:

vođenje bilješki → „opsesivno ponašanje

čekanje u tišini → „patološko traženje pažnje“

pristojnost  → „kontrolisano ponašanje tipično za bolest“

Rosenhan je svoje nalaze objavio u radu: On Being Sane in Insane Places (Science, 1973) „O biti zdrav na ludim mjestima“.

Reakcije su bile burne.

Jedna bolnica izazvala ga je da pošalje nove pseudopacijente, uvjerena da će ih ovaj put otkriti. Tokom nekoliko mjeseci osoblje je identifikovalo 41 „lažnog pacijenta“. Kvaka je u tome da Rosenhan nije poslao nikoga.

Šta je bio zaključak?

Dijagnoze nisu uvek temeljene isključivo na objektivnim činjenicama. Na njih snažno utiču kontekst, očekivanja i etikete.

Jednom kada je osoba označena, svako njeno ponašanje počinje da se uklapa u tu priču.

Eksperiment je otvorio ozbiljna pitanja o pouzdanosti tadašnjih dijagnostičkih kriterija i doprineo kasnijim promjenama u klasifikaciji mentalnih poremećaja (revizije DSM sistema).

Ali njegova najdublja poruka ostaje aktuelna: Percepcija može oblikovati stvarnost snažnije nego činjenice.

A najveća opasnost nastaje kada sistem veruje da ne može pogriješiti.

The post EKSPERIMENT KOJI JE UZDRMAO PSIHIJATRIJU: Kad „zdrav razum“ završi u bolnici appeared first on Kids info.