Pisanje rukom sve je rjeđe. Mnogi učenici više ne mogu da pišu duže tekstove bez zamora. Prema mišljenju stručnjaka, pisanje rukom pomaže kao sredstvo učenja i razmišljanja
Slovo po slovo, Melisa Hofmmann debelim flomasterom ispisuje riječ „razvoj“ na roze papiriću. Lijepo čitko, kaligrafskim rukopisom, za plakat na času biologije.
– Lijepo izgleda i dolazi iz srca. Nekako je ličnije kad se piše rukom – kaže učenica devetog razreda škole u Kempenu.
Digitalna svakodnevnica
Pored nje u klupi sedi Jessica. I ona voli da piše rukom i zato svjesno odlaže mobilni telefon.
– Volim da isprobavam nove stilove pisanja. Obožavam da pišem prava pisma, o kojima mogu da razmislim. Jednostavno volim da pišem – objašnjava ona.
Ali svakodnevica učenika u Kempenu sve je digitalnija: mobilni, tablet, konzola. Samuel ne voli da piše rukom i smatra da je digitalno pisanje znatno efikasnije.
– Bolji sam na računaru, tamo može brže da se piše. Nije toliko naporno za ruke. Za svoj rukopis nikad nisam dobio kompliment – dodaje.
Nema pravog učenja preko tastature
Nekle Bulut predaje na Univerzitetu u Minsteru i doktorirala je na temi razvoja pravopisa kod dkece u osnovnoj školi.
– Kada se uporede ta dva procesa, pisanje rukom i pisanje na tastaturi, primjećuje se da preko tastature možemo gotovo doslovno da hvatamo bilješke. To je potpuno drugačija brzina nego kod pisanja rukom – kaže.
I sasvim drugačije opterećenje: prema studiji Udruženja za obrazovanje i vaspitanje, u srednjim školama ni polovina učenika ne može da piše duže od pola sata bez grčenja ili zamora. Jer rukopis znači i vježbu – a nje je u digitalnom svijetu sve manje.
Pritom, pisanje rukom pomaže pri učenju.
– Kada nam prsti lete preko tastature, zapravo ne učimo kako treba. Kod pisanja rukom, naprotiv, svjesno biramo koje ćemo informacije zabilježiti. Tako ljudi mogu trajnije da usvoje sadržaje i bolje ih zapamte. Kod pisanja rukom moram da ispišem svako pojedinačno slovo. Ti pokreti ostavljaju tragove u mozgu. Studije pokazuju da deca u osnovnoj školi bolje pamte slova kada su ih pisala rukom – dodaje istraživačica.
Iz ruke u glavu
I u školi u Kempenu rukopisu se pridaje veliki značaj.
– Postoji izreka: ’iz ruke u glavu’. Kod učenja riječi važno je da se one ispišu, kako bi se i složenije stvari u višim razredima lakše pamtile, jer su zaista napisane – kaže nastavnica Verena Shepan.
Bez digitalnog učenja više ne može – ali isto tako ne može ni bez analognih metoda.
Da bi podstakli pisanje rukom, u školi u Kempenu se do devetog razreda svesno odustaje od tableta na nastavi.
Verena Shepan se zalaže za srednji put:
– U ovoj školi pridajemo značaj rukopisu, ali radimo i sa tabletima. Djeca često funkcionišu hibridno. Pišu rukom, ali paralelno imaju iPad na raspolaganju za istraživanje.
Trening za mozak
Takvu kombinaciju, kada djeca, na primer, pišu rukom takozvanim pametnim olovkama po tabletu, pozitivno ocenjuje i istraživačica Bulut:
– Neke studije pokazuju da je površina tableta glađa od papira i zato pokreti moraju da budu kontrolisaniji. Za učenike kod kojih je rukopis uglavnom automatizovan, to obično ne predstavlja veliki problem. Ako su još u razvojnoj fazi, ima smisla da to najpre uče na klasičan način – ističe.
Prema mišljenju stručnjaka, pisanje rukom donosi ogroman obrazovni dobitak: ko redovno uzima olovku u ruke, pravi manje pravopisnih grešaka, čita tečnije i bolje pamti sadržaje. Već samo držanje olovke u šaci i njeno vođenje aktivira brojne mišiće, zglobove i moždane regije.
