Kada roditelji poštuju dječju privatnost, uče ih važnosti digitalnih granica koje će morati da uspostave u budućnosti. Diskusije o tome šta treba dijeliti online razvijaju dječju sposobnost kritičkog razmišljanja o digitalnim medijima i pripremaju ih za odgovorno digitalno građanstvo
U doba kada je dijeljenje fotografija na društvenim mrežama potpuno svakodnevno i normalno, iz jedne zemlje Evrope dolazi vijest: tinejdžeri u Nemačkoj i Austriji mogu zakonski da tuže svoje roditelje ako objave njihove fotografije bez dozvole.
Kako gotovo i nema roditelja da s ponosom ne dijeli fotografije svojih najmilijih, ova je tema otvorila važna pitanja o granicama roditeljske moći, dečjim pravima i privatnosti u digitalnom dobu.
Njemačka: Pionir u zaštiti digitalnih prava djece
Njemačka je među prvim zemljama koje su ozbiljno shvatile potrebu za zaštitom djece u digitalnom prostoru.
Zakon o „Recht am eigenen Bilg“ (pravo na sopstvenu sliku) jasno definiše da svako lice ima pravo kontrole nad tim kako se njegova fotografija koristi i objavljuje.
Zakon je jasan: djeca starija od 14 godina mogu samostalno da daju saglasnost za objavljivanje svojih fotografija. Bez te saglasnosti, čak ni roditelji nemaju pravo da javno objavljuju fotografije svoje djece. Prekršaj može rezultirati novčanim kaznama, a u ozbiljnijim slučajevima i tužbama. Već su zabilježeni slučajevi gdje su tinejdžeri uspješno tužili roditelje zbog objavljivanja njihovih fotografija na Facebooku i Instagramu.
Austrija: GDPR kao osnova zaštite
Austrija se oslanja na kombinaciju Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) i domaćih zakona.
Djeca od 14 godina imaju pravo da samostalno odlučuju o obradi svojih ličnih podataka, a fotografije spadaju u kategoriju ličnih podataka koji zahtijevaju eksplicitnu saglasnost. Roditelji mogu biti kažnjeni ako ignorišu zahtjev djeteta za brisanje sadržaja, jer je fokus na zaštiti budućnosti djeteta i njegovom pravu na „digitalno zaboravljanje“.
Mračna strana „sharenting“ kulture
Termin „sharenting“ (kombinacija reči „sharing“ i „parenting„) opisuje praksu roditelja da dijele fotografije i informacije o svojoj djeci na društvenim mrežama. Iako često potiče iz ljubavi i ponosa, ova praksa nosi ozbiljne rizike:
Svaka fotografija objavljena na internetu postaje dio trajnog digitalnog otiska djeteta, ono što roditelji smatraju slatkim danas, dijete može doživjeti kao sramotno za deset godina.
Poslodavci, univerziteti i partneri danas rutinski pretražuju društvene mreže, tako da fotografija djeteta u peleni ili tokom tantruma može uticati na njegove buduće prilike.
Možda najvažnije, dijete odraste sa javnim identitetom koji nije samo kreiralo, što može značajno uticati na formiranje ličnosti i samopouzdanje.
Sigurnosni rizici
No, ne radi se samo o tome, šta dijete osjeća i kakve su posljedice po njegov duševni ili socijalni život.
Riječ je o rizicima koji se tiču sigurnosti djece. Među njima su i da fotografije djece mogu biti preuzete i zloupotrebljene od strane predatora, čak i nevine fotografije mogu biti manipulisane ili korištene u neprikladne svrhe.
Metapodaci u fotografijama često sadrže informacije o lokaciji, što može omogućiti praćenje dječjih aktivnosti.
Dodatno, lični podaci dijeljeni uz fotografije mogu biti iskorišteni za krađu identiteta ili online prevare.
Zato je važno poštovati dječja prava na privatnost. Istina je, oni su naši, ali djeca nisu vlasništvo roditelja, kako se to najčešće ističe u argumentima protiv dječijih prava.
Razvoj autonomije
Kao što dete postupno uči da hoda i govori, tako razvija i sposobnost donošenja odluka o sebi. Poštovanje njihovih želja u vezi privatnosti pomaže ovom razvoju autonomije i šalje poruku da je njihovo mišljenje važno i da imaju kontrolu nad svojim životom.
Djeca, posebno tinejdžeri, prolaze kroz osjetljive faze razvoja kada je imidž posebno važan. Fotografije koje roditelji smatraju slatkim mogu biti izvor tortura vršnjaka tokom adolescencije. Konstantno javno izlaganje može doprinijeti anksioznosti i depresiji kod djece, jer javno izlaganje u osjetljivim periodima može imati trajne psihološke posljedice.
Roditelji treba da se zapitaju
I prije nego objavimo fotografiju svoga djeteta potrebno je razmisliti tek manje od minute – da li bismo mi željeli da se takva fotografija objavi o nama kada smo bili tog uzrasta, može li fotografija da naškodi djetetu za 10-15 godina, i da li poštuju djetetov zahtjev da se određene fotografije ne objavljuju.
Alternative postoje – privatne grupe sa porodicom i bliskim prijateljima, direktno slanje fotografija onima koji su zaista zainteresovani, ili povratak tradicionalnom albumu fotografija.
Otvorite dijalog sa svojom djecom o digitalnoj privatnosti. Objasnite im zašto želite da podijelite određenu fotografiju, pitajte ih za mišljenje i poštujte njihove želje.
Važno je da ih naučite o digitalnim stopama i značaju privatnosti, jer će im to koristiti kroz cijeli život.
Zato promena zakona u Njemačkoj i Austriji nije napad na roditeljska prava, već priznanje da djeca imaju legitimno pravo na privatnost i kontrolu nad svojim digitalnim identitetom.
U svijetu gde se digitalni otisak kreira od rođenja, važno je da roditelji preispitaju svoje navike dijeljenja.
Poštovanje dječjeg mišljenja o privatnosti nije znak mekog roditeljstva – to je znak poštovanja prema djetetu kao individui sa vlastitim pravima i budućnosti.
Na kraju krajeva, cilj roditeljstva nije kontrola, već priprema djece za samostalan i uspješan život u svijetu koji će možda biti još digitalniji nego što je danas.
