Kako pamtite svoje djetinjstvo? Kako pamtite svoje roditelje iz tog perioda? Sjećate li se baš svake igračke, novih tenisica ili haljine koje sto dobili? Sjećate li se svake proslave rođendana?
Sigurno da je odgovor ne, baš kao što se, ma koliko se trudili neće možemo sjećati ni zašto smo lili gorke suze nakon što smo pogriješili.
Ali, pamtimo ipak puno stvari, koje se ne mogu kupiti, izmjeriti ni objasniti. To su mali trenuci sreće koji zauvijek ostaju sa nama.
Znaju to i stručnjaci i navode kojih se sedam stvari djeca uvijek sjećaju.
Kako ste se osjećali u vašoj blizini
Ne što ste rekli, nego kako ste ih gledali. Jesu li se uz vas osjećali sigurno, prihvaćeno i viđeno? Dijete će pamtiti osjećaj topline dok sjedi pokraj vas, mir koji dolazi kad zna da ste tu, i sigurnost koju ne zna imenovati, ali je prepoznaje cijelim bićem.
Male rutine koje su bile samo vaše
Način na koji ste navečer gasili svjetlo. Glas kojim ste čitali istu priču iznova. Jutarnji poljubac prije vrtića ili škole. Te sitne navike, koje su vama možda bile automatske, djetetu su bile cijeli svijet. U njima se skrivala predvidljivost, a u predvidljivosti – sigurnost.
Kako ste reagirali kad su pogriješili
Dijete se neće sjećati svake pogreške, ali će se sjećati vašeg tona. Jeste li vikali ili ste duboko udahnuli? Jeste li slušali ili odmah sudili? U tim trenucima dijete uči kakvo je kad pogriješi – i vrijedi li i dalje biti voljeno.
Jeste li imali vremena – čak i kad ga nije bilo
Ne cijele dane, ne savršenu prisutnost. Samo onaj trenutak kad ste odložili telefon, sjeli na pod ili rekli: “Čekaj, ispričaj mi”. Dijete će pamtiti da ste se znali zaustaviti zbog njega. Da je, barem ponekad, bilo važnije od svega ostalog.
Kako ste pokazivali ljubav
Neki roditelji grle, neki kuhaju, neki popravljaju, neki slušaju. Dijete će se sjećati vašeg načina. Ruke koje popravljaju bicikl, tanjura koji je uvijek bio pun, poruke “javi se kad stigneš”. Ljubav se pamti po djelima, ne po velikim riječima.
Vašeg smijeha
Onog pravog, neopterećenog. Smijeha u kuhinji, u autu, dok nešto ne ide po planu. Dijete će pamtiti da ste se znali smijati – i da život uz vas nije bio samo obaveza, nego i radost.
Kako ste bili tu u teškim trenucima
Kad su bili tužni, povrijeđeni ili zbunjeni. Kad nisu znali što osjećaju, ali su znali kome mogu doći. Dijete će pamtiti jeste li ostali ili se povukli. I taj će osjećaj nositi sa sobom cijeli život – u prijateljstvima, ljubavima i odnosu prema sebi.
Na kraju, djeca ne pamte savršenstvo. Pamte istinu. Pamte prisutnost. Pamte ljubav u njenom najtišem obliku. I možda je to najljepša vijest od svih – jer za ono što će pamtiti, ne trebate biti savršeni. Samo stvarni.
