Kada sumanuto kupujemo, u stan unosimo kese i pakete, kada uzbuđeno raspakujemo stvari od kojih polovina neće ni biti upotrijebljena, mi im poručujemo da se sreća nalazi u kupovini, da je vrijednost stvari u njihovoj cijeni a ne upotrebi, da ono što već imamo nije dovoljno, i da je učestvovanje u trendovima važnije od racionalnog razmišljanja
Jeste li preživjeli? Sate proveli na blagajnama? Jeste li se iznervirali stotinu puta u pet minuta? Jesu li popusti bili baš ono što ste očekivali? Šta ste kupili? Koliko ste novaca potrošili?…
I još bezbroj pitanja koje postavimo ili čujemo svake godine prve subote u decembru.
Black Friday u naše je krajev stigao prije desetak godina, prvo polako i tiho, pa sve glasnije i agresivnije.
S njim su stigla i pitanja roditelja – šta prepuni tržni centri i euforija kupovine po nižim cijenama poručuju našoj djeci.
Kad kupovina postane takmičenje
Kako djetetu objasniti da mu moramo kupiti još jedne tenisice ili jaknicu iako već ima dva para odličnih, nosivih tenisica i najmanje dvije, tri super jakne. To što objašnjavamo da se proizvodi nalaze na velikom popustu nema nikakve veze s potrebama naše djece.
Te neracionalne odluke pretvaraju se u takmičenje, ko će više, ko će brže, ko će besmislenije.
Djeca su u pravu kad tvrde da već imaju svega dovoljno, da ne trebaju nove stvari. Time nam poručuju da ni sami ne trebamo sudjelovati u kolektivnoj groznici kupovine.
A to je upravo ono što Black Friday radi – pretvara kupovinu iz zadovoljavanja potreba u lov, u nadmetanje, u društveni događaj koji nema veze sa onim što nam zaista treba.
Tiha lekcija koju predajemo
Djeca uče kroz posmatranje. Dok mi mislimo da ih podučavamo riječima – pričajući im o važnosti štednje, o razlici između „želim“ i „trebam“, o tome da novac ne raste na drveću – naše akcije govore nešto sasvim drugo.
Kada sumanuto kupujemo, u stan unosimo kese i pakete, kada uzbuđeno raspakujemo stvari od kojih polovina neće ni biti upotrijebljena, mi im poručujemo da se sreća nalazi u kupovini, da je vrijednost stvari u njihovoj cijeni a ne upotrebi, da ono što već imamo nije dovoljno, i da je učestvovanje u trendovima važnije od racionalnog razmišljanja. To nisu lekcije koje želimo da prenesemo.
Koliko je dovoljno?
Možda je najvažnije pitanje koje Black Friday postavlja – kako djeci da objasnimo koliko je dovoljno? U svijetu u kojem nas svakodnevno bombarduju porukama da nikada nije dovoljno – da nam uvijek treba nova stvar, bolji model, najnovija verzija – koncept „dovoljno“ postaje gotovo revolucionaran.
Kada sa djecom razgovaramo o kupovini, možemo ih učiti da postavljaju prava pitanja:
Da li nam ovo zaista treba ili samo želimo da imamo? Šta već imamo što može da posluži istoj svrsi? Koliko ćemo ovo koristiti i koliko dugo će trajati? Zašto baš sada to želimo – je li zbog reklame, jer to ima prijatelj, ili postoji realna potreba?
Ova pitanja zvuče jednostavno, ali u atmosferi Black Friday ludila, za odrasle je podjednako teško da ih postave sebi, koliko i djeci.
Ekološka cijena našeg uzbuđenja
Iza svake stvarčice na popustu, iza svake igračke koja će biti zaboravljena za mjesec dana, iza svakog komada garderobe koji će biti nošen dva puta stoji priča o proizvodnji, transportu, pakovanju i, najčešće, o brzom odbacivanju.
Fast fashion industrija je jedan od najvećih zagađivača planete. Proizvodnja elektronike troši ogromne količine retkih resursa. Igračke od plastike završavaju na deponijama ili u okeanima. A mi sve to donosimo u svoje domove, dok djeca gledaju – i dok im nesebno objašnjavamo da je važno štititi prirodu, gasiti svijetla, reciklirati.
Kontradikcija je očigledna. Kako učiti djecu ekološkoj svijesti dok im vlastitim primjerojmpokazujemo da je trenutno zadovoljstvo važnije od dugoročnih posljedica?
Pametno postupanje
Naravno, ne se potpuno odreći kupovine, malih zadovoljstva novih stvari ili poklanjanja.
Sama po sebi kupovina nije zlo. Zlo je bjesomučna, nesvgesna, kompulsivna kupovina koja je postala norma. Black Friday možemo iskoristiti da kupimo nešto što nam zaista treba po povoljnijoj cijeni – ali ključne riječi su „što nam zaista treba“.
S djecom možemo:
Razgovarati otvoreno o reklamama i marketingu – Objasniti im kako funkcionišu psihološke manipulacije, zašto nam se nameće osjećaj hitnosti, kako popusti često nisu ni popusti.
Praviti liste – Prije bilo kakve rasprodaje s djetetom napravite listu onoga što vam zaista treba. To postaje kompas koji vas štiti od impulsivne kupovine.
Uvesti pravilo čekanja – Kada neko (uključujući nas) poželi nešto, stavimo to na „listu čekanja“ od 30 dana. Ako poslije mjesec dana ta stvar još uvijek ima smisla – možda jeste potrebna.
Razgovarati o novcu stvarno – Ne skrivajući koliko stvari koštaju, već razgovarajući o tome šta novac predstavlja – vrijeme, rad, trud – i kako biramo da ga potrošimo.
Voditi računa o tome što već imamo – Prije nego što kupimo novu stvar, proći zajedno kroz ono što već imamo. Možda je pravi „popust“ u tome što ne treba ništa novo.
Na kraju, Black Friday je prilika da razgovaramo sa djecom o sistemu vrijednosti. Šta je u životu važno? Šta čini dan dobrim – novi par tenisica ili vrijeme provedeno sa prijateljima? Šta pamtimo kao lijepe uspomene – stvari koje smo dobili ili iskustva koja smo imali?
Jer kada naša djeca jednog dana budu odrasli ljudi koji će donositi svoje odluke, sigurno bismo željeli da to bude poshledica svhesnosti, a ne potrebe da popune neku prazninu koju nikada ne može popuniti kupovinom.
