Dr. Ranko Rajović roditeljima savjetuje kako djecu motivirati da pomažu i preuzimaju odgovornost, a da im to bude igra, a ne kazna. Ističe važnost granica i samostalnosti te upozorava da djeca ne odrastaju kao središte svijeta, očekujući da će sve dobiti “na pladnju”.
Dr. Ranko Rajović jedan je od najcjenjenijih stručnjaka koji se bave razvojem djeteta, a u svojim javnim nastupima često daje vrijedne savjete roditeljima.
U podcastu objavljenom na Lood kanalu objasnio je koliko je važno da djeca ne dobiju sve na pladnju, već da nešto rade sami, da imaju neke obveze, ali da ih doživljavaju kao igru.
Obaveze kao igra
On se sjeća da je bilo i situacija, kada su njegova djeca bila mlađa od tri godine, nisu htjeli da se igraju. Tada je izmislio igru, koju mogu primjeniti svi roditelji:
– Kažem da je gradski rekord od stana do trgovine 20 sekundi. Možete li to pobediti? Sin već oblači cipele, jaknu, ‘Tata, možemo li to izmeriti?’ Dajem mu štopericu, on počinje sprintati, ja počinjem brojati – jedan, dva… Gotovo je, već je otišao. Trebalo je možda dvije ili tri minute, brojim 19, 20, 21, 22, bravo, ovo je vaš kućni rekord, a ne gradski. Tata, mogu li još jednom u trgovinu?. Išao je danima rušiti rekord. Dakle, moramo ih zaposliti tako da im to izgleda kao igra. Ako kažemo da morate ići u trgovinu, to je vaša odgovornost, pa tko će to učiniti? Moramo ih od malih nogu učiti da nešto rade i dodatno ih motivirati, da je to kao igra, da je to kao rekord. A s kim se natječu, dakle sami sa sobom! I to se zove unutarnja motivacija, to je pokretačka snaga. I kad rade te male stvari, ništa im posle nije teško – govori dr. Rajović.
Dio cjeline, a ne središte
Istaknuo je da je vrlo važno da djeca budu uključena u kućanske poslove, čak i ako se radi o donošenju salveta za ručak ili pomaganju tati oprati auto, kako bi shvatila da su dio cjeline, a ne da su središte.
– Jer ako je dijete središte porodice, sve je za njega… Sad imam unuku i uhvatim se kako pitam ‘Tara, što najviše voliš na svetu?’, da joj to osiguram, ona kaže ‘djede, volim to’, ja kažem ‘super, to je stvarno dobro’. Nisam joj to kupio. Ne smemo ispunjavati dečje želje. Jer ako to vide, jedna želja, druga želja, dođe djed, baka, tata, mama, odjednom shvate da mogu imati sve, a to nije život i sutra će biti. Nije tako, a mi smo ih naučili da je granica tolerancije nula, a ne da je niska, i udarali su roditelje kad je bila. Dakle, ne možemo biti bankomati za svoju djecu, da nešto zaslužuju. Možda ćemo im kupiti čokoladicu, ali moraju naučiti čekati na to – savjetuje on.
Rajović je podsjetio da su djeca prije odbrojavala dane do rođendana, “a sada je svaki vikend postao kao rođendan i roditelji obasipaju djecu poklonima, ali to nije pravi način”.
