Na djecu će jači utisak od psovke ostaviti pogrdne riječi i uvrede usmjerene prema drugim ljudima. Zlonamjerne primjedbe, vrijeđanje ili omalovažavanje uče djecu obrascima ponašanja koji se kasnije mogu pretvoriti u agresiju ili vršnjačko nasilje
Da budemo iskreni – gotovo svaki je roditelj barem jednom bio u istoj nezgodnoj situaciji – da opsuje baš u trenutku kada se dijete pojavi u prostoriji.
Slijedi kratka panika, osjećaj krivnje i onaj poznati pogled mališana koji jasno govori, upravo ste izgovorili “ružnu riječ”. Ipak, unatoč roditeljskim strahovima, istraživanja pokazuju da su djeca daleko otpornija nego što pretpostavljamo, piše YourTango.
Stručnjaci navode da djeca vrlo rano počinju prepoznavati psovke te do polaska u školu u prosjeku nauče između 30 i 40 uvredljivih izraza. No istodobno naglašavaju kako praktički ne postoji dokaz da samo slušanje psovki negativno utiče na razvoj djeteta. Povremena psovka, izrečena u afektu, neće ostaviti dugoročne posljedice. Puno je važnije šire okruženje u kojem dijete odrasta, atmosfera poštovanja, način komunikacije i primjer koji roditelji svakodnevno daju.
Nema razloga za paniku
Bez obzira psujete li često ili samo u trenucima bolnog iznenađenja, na primjer kad stanete na lego , velika je vjerovatnoća da su vaši mališani već čuli neku “zabranjenu” riječ. Roditelje to često duboko uznemiri jer se boje da su “uprljali” dječju nevinost.
No lingvist i profesor kognitivne znanosti Benjamin Bergen poručuje, opustite se, djeci to ne šteti.
Naravno, važno je razlikovati psovanje pred djecom od psovanja djeci. Vrijeđanje, omalovažavanje i agresivni ispadi prema djetetu oblik su emocionalnog zlostavljanja. No izgovoriti psovku u njihovoj blizini nije nešto što će ugroziti njihovo mentalno ili jezično zdravlje.
Bergen, i sam roditelj, objašnjava da se često pokušavao autocenzurirati, ali se zapitao ima li to uopće smisla. Njegov znanstveni zaključak – nema razloga za pretjeranu brigu.
Koje riječi zaista štete djeci?
U svojoj knjizi “What the F: What Swearing Reveals About Our Language, Our Brains, and Ourselves” Bergen objašnjava da obične psovke, one koje se izgovaraju u ljutnji, frustraciji ili šali, nemaju direktan negativan učinak na dijete. Roditelji najčešće strahuju da će dijete u krivom trenutku ponoviti takvu riječ, u vrtiću ili školi.
Međutim, ono što djeci može nauditi jesu pogrdne riječi i uvrede usmjerene prema drugim ljudima. Zlonamjerne primjedbe, vrijeđanje ili omalovažavanje uče djecu obrascima ponašanja koji se kasnije mogu pretvoriti u agresiju ili vršnjačko nasilje. U tom slučaju riječ nije problem sama po sebi, nego namjera koja stoji iza nje.
Kako najbolje reagirati kad vam “izleti”?
Djeca će tokom odrastanja ionako čuti razne psovke, u školi, na internetu, u javnom prijevozu. Zato je ključno da roditelji takve situacije iskoriste kao priliku za razgovor i učenje. Umjesto paničnog ispravljanja, jednostavno objasnite djetetu da postoje riječi koje odrasli ponekad koriste, ali da one nisu prikladne u svim situacijama. Dodajte i da ste pogriješili, ispričajte se i nastavite dalje.
Prema istraživanjima, djeca puno više pamte kako se roditelji nose s vlastitim pogreškama, frustracijama i impulsima nego svaku riječ koju izgovore. Zato stručnjaci ističu da trenutak u kojem opsujete pred djetetom ne mora biti razlog za paniku, može biti prilika za dobru lekciju o odgovornosti, emocijama i komunikaciji.
