Podižemo generaciju koja može biti „povezanija“ nego bilo koja prije, a istovremeno izolovanija, usamljenija i manje spremna da formira tople, smislene odnose koji, prema istraživanjima, predstavljaju temelj zdravog života
Njeno Kraljevsko Visočanstvo, Princeza od Walsa je u saradnji sa profesorom Robertom Waldingerom iz Harvard Medical School napisala esej kojim upozorava roditelje na opasnosti korištenja mobilnih telefona kod kuće.
Prenosimo cijeli esej Kate Milddeton koji je objavljen na sajtu Royal Foundation Centre for Early Childhood.
„Šta nas čini sretnim i zdravim dok prolazimo kroz život? Da možete da uložite samo u jednu stvar koja bi pomogla vama i vašoj porodici da napredujete, gdje biste uložili svoje vrijeme i energiju? Ova pitanja mogu izgledati jednostavno, ali njihovi odgovori imaju duboke implikacije na to kako živimo svoje živote i odgajamo svoju djecu. Nauka nam daje iznenađujuće jasan odgovor: kvalitet naših odnosa važniji je od gotovo svega drugog.
Izuzetno otkriće
Harvardska studija o razvoju odraslih, koja je započeta 1938. godine, predstavlja najduže istraživanje života odraslih koje je ikada provedeno. Tokom decenija, istraživači su proučavali svaku glavnu oblast života: mentalno zdravlje, fizičko zdravlje, posao, odnose i starenje.
Nakon što su pratili hiljade ljudi od tinejdžerskih godina pa sve do njihovih osamdesetih i devedesetih, proučavajući podatke iz njihovih dvadesetih, tridesetih i četrdesetih godina da bi predvidjeli ko će ostati zdrav i živjeti najduže, istraživači su otkrili nešto izuzetno.
Najbolji pokazatelj toga ko će živjeti sretan, zdrav život nije bio krvni pritisak. Nisu bili ni nivoi holesterola. Bio je to kvalitet njihovih veza sa drugim ljudima. Oni koji su bili više povezani s drugima ostali su zdraviji i sretniji tokom cijelog života. I nije se radilo samo o tome da viđaju više ljudi svake nedjelje – radilo se o toplijim, smislenijim vezama. Kvalitet je nadmašio kvantitet u svakom važnom aspektu.
Razumljivo je da topliji odnosi mogu da nas učine sretnijima, ali kako mogu da nas štite od bolesti i zdravstvenih problema? Kako su druge studije počele da pronalaze iste obrasce, naučnici su počeli da shvataju moćne biološke puteve putem kojih ljudska povezanost utiče na naše zdravlje. Velikim dijelom, to se odnosi na regulaciju stresa: dobri odnosi pomažu nam da pronađemo ravnotežu i da upravljamo neizbježnim stresovima života, spriječavajući ih da s vremenom unište naše tijelo.
Implikacije se protežu kroz generacije. Ljudi koji su u djetinjstvu razvili snažne društvene i emocionalne vještine održavali su toplije odnose sa svojim supružnicima čak šest decenija kasnije, u svojim osamdesetim i devedesetim. Ovo pokazuje da se te vještine ne samo mogu naučiti, već da imaju izuzetno dugotrajne efekte. Učenje jdece da bolje razumiju svoj unutrašnji i spoljašnji svijet postavlja ih na put ka zdravijim i ispunjenijim odnosima tokom cijelog života.
Ali ako je povezanost ključ ljudskog napretka, suočavamo se sa zabrinjavajućom stvarnošću: svaki društveni trend ide u suprotnom pravcu. Tokom posljednjih 70 godina sve manje ulažemo jedni u druge. Manje vjerovatno večeramo zajedno kao porodica – iako znamo da to ima ogroman uticaj na razvoj djece. Manje vjerovatno pozivamo prijatelje u goste. Manje vjerovatno se pridružujemo klubovima i zajednicama.
Najviše od svega zabrinjava što sve više ljudi kaže da nemaju nikoga kome mogu da se povjerе o onome što im se dešava u životu.
Nove tehnologije – novi problemi
Živimo sve usamljenije živote, što, prema istraživanjima, ima toksičan uticaj na ljudsko zdravlje. A upravo su naši mladi ljudi (od 16 do 24 godine) oni koji se osjećaju najusamljenije – generacija koja bi zapravo trebalo da gradi odnose koji će ih održati kroz život.
Iako nova tehnologija ima mnoge koristi, moramo priznati da ona igra složenu i često zabrinjavajuću ulogu u ovoj epidemiji nepovezanosti. Digitalni uređaji obećavaju da će nas zbližiti, ali često čine suprotno. Naši pametni telefoni, tableti i računari postali su izvori stalne distrakcije, razbijajući našu koncentraciju i spriječavajući nas da drugima pružimo potpunu pažnju koju odnosi zahtijevaju. Sjedimo zajedno u istoj prostoriji, dok su nam misli rasute po desetinama aplikacija, obavještenja i feedova. Fizički smo prisutni, ali mentalno odsutni, nesposobni da se istinski povežemo sa ljudima koji su ispred nas.
Ova tehnološka interferencija pogađa nešto suštinsko: naša potpuna pažnja je najdragocjeniji poklon koji možemo dati drugoj osobi. Ipak, to postaje najteži poklon koji možemo ponuditi. Kada provjeravamo telefone tokom razgovora, skrolujemo društvene mreže tokom porodičnih večera ili odgovaramo na mailove dok se igramo sa djecom, mi ne samo da smo ometeni – mi uskraćujemo osnovni oblik ljubavi koji ljudska povezanost zahtijeva.
Izazov je naročito izražen kod današnjih beba i male djece koja su rođena u svetu prožetom digitalnom tehnologijom.
Neuronauka nam je pokazala da je rano djetinjstvo zlatna prilika za izgradnju čvrstih temelja budućeg života. Od trudnoće do pete godine života mozak prolazi kroz najbrži i najdublji period razvoja, formirajući nevjerovatnih 1.000.000 novih neuronskih veza svake sekunde. Mozgovi beba i male djece su tada najplastičniji i najotvoreniji za promjene, neprestano se prilagođavajući interakcijama sa spoljašnjim svijetom.
Razvoj vještina
Djeca koja odrastaju u okruženju zasnovanom na ljubavi, sigurnosti i dostojanstvu sposobnija su da razviju socijalne i emocionalne temelje potrebne za zdrave odnose, rješavanje sukoba i odrastanje u odrasle sposobne za stvaranje ljubavnih partnerstava, porodica i zajednica.
Na kraju, njegovanjem razvoja socijalnih i emocionalnih vještina u ranom životu, mi djeci pružamo sposobnost da vole i da budu voljena. Ove vještine utiču na njihov uspjeh mnogo više od akademskih dostignuća i dotiču svaki doo njihovog života – od toga kako sklapaju prijateljstva, kako podižu sopstvenu djecu, do vrijednosti koje usvajaju i odluka koje donose. Usavršavanje ovih vještina može biti transformativno dok gledamo u budućnost i zamišljamo drugačiji svijet.
Centar za rano detinjstvo Kraljevske fondacije pokrenuo je Shaping Us Framework i seriju animiranih filmova ovog ljeta, osmišljenih da pokažu mnoge načine na koje možemo podržati razvoj socijalnih i emocionalnih vještina kod naše najmlađe djece. Ovi filmovi pomažu svima da razumiju izuzetnu vrijednost svakodnevnih interakcija u stvaranju ljubavnih odnosa. Oni slave svakodnevne trenutke povezanosti, koji se dijele u svakoj priči, zagrljaju i prošaputanoj riječi ohrabrenja.
Stvaranje takvog njegujućeg okruženja nije uvijek lako. Važno je priznati da su odrasli najbolje sposobni da brinu o deci kada i sami poseduju dobre socijalne i emocionalne vještine, kada su zdravi i kada imaju resurse i podršku koji su im potrebni. Oni koji su doživjeli značajne teškoće – uključujući i one iz sopstvenog djetinjstva – mogu razumljivo zahtijevati više podrške. Slično, to je veći izazov za one koji se suočavaju s teškim ličnim okolnostima, bilo finansijskim, zdravstvenim ili društvenim.
Ali dok nauka potvrđuje životnu važnost povezanosti, živimo u svijetu koji je više nego ikad ometen distrakcijama.
Za bebe i malu djecu privlačnost ekrana biće još jača nego za starije, a navike će biti dublje ukorijenjene dok rastu. A upravo u tom periodu djeca bi trebalo da počnu da razvijaju socijalne i emocionalne vještine koje će im služiti tokom cijelog života. Podižemo generaciju koja može biti „povezanija“ nego bilo koja prije, a istovremeno izolovanija, usamljenija i manje spremna da formira tople, smislene odnose koji, prema istraživanjima, predstavljaju temelj zdravog života.
Šta možemo da učinimo u vezi sa ovim trendovima koji nas udaljavaju od ljudske povezanosti? Odgovor počinje priznavanjem da je pažnja nešto što možemo svjesno odlučiti da pružimo jedni drugima u svakom trenutku – kod kuće, na poslu, u zajednici. Potrebno je svjesno ulaganje napora da budemo potpuno prisutni s ljudima do kojih nam je stalo. To znači zaštititi svete prostore za istinsku povezanost: porodične večere, razgovore, trenutke iskrenog kontakta očima i posvećenog slušanja.
Za roditelje to znači razumijevanje da se temelji za ovo postavljaju u izuzetno ranom uzrastu – zapravo, prije nego što se i rodimo, tokom najranijih nedjelja i mjeseci života, kada mozak prolazi kroz najbrži i najdublji razvoj. To znači modeliratii ovo ponašanje za naše bebe i djecu i učiti ih vještinama koje će im pomoći da se snađu u svijetu punom tehnoloških ometanja. To znači pomoći im da razumiju da prava povezanost zahtjeva prisustvo, da odnosi zahtijevaju njegu, i da će kvalitet njihovih veza oblikovati ne samo njihovu sreću, već i zdravlje decenijama unaprijed.
Ove socijalne i emocionalne vještine se mogu naučiti, i učeći djecu da bolje razumiju svoje unutrašnje i vanjske svjetove i kako da njima upravljaju, postavljamo ih na put ka ljubavnijim i ispunjenijim odnosima. Ovo može biti najvažnija investicija koju možemo napraviti za sebe, svoje porodice i budućnost čovječanstva.
Stvaranje ljubaznijeg svijeta
Dokazi su jasni: ako biste mogli da uložite samo u jednu stvar da pomognete sebi i svojoj porodici da napredujete – uložite u odnose koje imate jedni s drugima. Ne radi se samo o stvaranju ljubaznijeg okruženja za našu djecu. Riječ je o stvaranju ljubaznijeg svijeta. I sve počinje jednim jednostavnim, svjesnim činom.
Pogledajte ljude do kojih vam je stalo u oči i budite potpuno prisutni – jer tu počinje ljubav. Bebe i djeca koja odrastaju u pažljivim i ljubavlju ispunjenim okruženjima sposobnija su da razviju socijalne i emocionalne vještine koje im omogućavaju da odrastu u odrasle ljude sposobne da grade ljubavne odnose, porodice i zajednice. To je najveće naslijeđe naše djece – napisala je Milddeton.
