Prema istraživanju američkog Consumer Financial Protection Bureau, djeca koja od malih nogu dobivaju određenu svotu novca koju smiju slobodno trošiti, te pritom dobivaju podršku u učenju financijskih pojmova, u odrasloj dobi imaju razvijenije vještine upravljanja novcem
Ima li vaše dijete džeparac? Kako određujete koliko će i kad dobiti džeparac? Za šta je namijenjen novac koji mu dajte?
Sve su ovo pitanja koje updatiramo gotovo iz mjeseca u mjesec, naročito roditelji odraslije djece čiji su prohtjevi veći, koji iz kuće izlaze ujutro, a nakon škole, sekcija, treninga… vraćaju se tek kasno poslijepodne.
Kako je sve skuplje, tako raste i visina džeparca.
No, to je tek jedan “problem”. Ostali su kako odrediti koliko je dovoljno, na šta će dijete potrošiti novac, hoće li sedmični džeparac spiskati već u ponedjeljak…
Za početak treba znati da je davanje džeparca dobra navika, ali i moćan alat za učenje o odgovornosti, upravljanju financijama i donošenju odluka.
Ima i roditelja koji postavljaju pitanje treba li njihovoj djeci džeparac, odnosno koliko, kada i pod kojim uvjetima?
Zašto uopće razmišljati o džeparcu?
Praksa pokazuje da roditelji imaju različite stavove o džeparcu. Neki smatraju da je bolje da djeca sve financijske potrebe komuniciraju s roditeljima, dok drugi vjeruju da je davanje džeparca koristan način za učenje samostalnog raspolaganja novcem.
Prema istraživanju američkog Consumer Financial Protection Bureau, djeca koja od malih nogu dobivaju određenu svotu novca koju smiju slobodno trošiti, te pritom dobivaju podršku u učenju financijskih pojmova, u odrasloj dobi imaju razvijenije vještine upravljanja novcem. Ona češće štede, manje impulzivno troše i lakše razumiju vrijednost novca.
Stručnjaci ističu da visina džeparca, osim o primanjima, ponajviše ovisi o dobi djeteta. Ali polazak u školu može biti pravo vrijeme da dijete povežemo ne samo s organizacijom vremena, dogovorima, postavljanjem granica već i sa prvim džeparcem.
Zaraditi ili dobiti?
Treba li džeparac biti vezan uz zaduženja ili ne? U toj tematici mišljenja stručnjaka razlikuju se.
Neki psiholozi, poput dr. Rossa W. Greenea ističu da džeparac ne bi trebao biti sredstvo nagrađivanja ili kažnjavanja jer to može narušiti djetetov osjećaj sigurnosti i vrijednosti.
On preporučuje da džeparac bude alat za učenje, a ne za kontrolu ponašanja. S druge strane, financijski edukatori poput Davea Ramseyja predlažu da djeca “zarade” svoj džeparac jednostavnim kućanskim zadatcima kako bi razvila radne navike i razumjela vezu između rada i novca.
Kako uskladiti ova dva pristupa? Mnogi roditelji biraju kombinirano rješenje: osnovni iznos daju redovito, dok dodatni novac djeca mogu zaraditi obavljanjem poslova koji nadilaze njihove uobičajene obiteljske obaveze (npr. pranje automobila, zalijevanje cvijeća…)
Šta je mjera stvari?
Ne postoji jedinstven odgovor na ovo pitanje. Iznos ovisi o dobi djeteta, financijskim mogućnostima obitelji i svrsi džeparca.
Primjerice, istraživanje RoosterMoneyja iz 2023. u Velikoj Britaniji pokazalo je da bi bila idealna ova računica
6–10 godina: 3–5 £ sedmično
11–13 godina: 7–10 £ sedmično
14–16 godina: 10–15 £ sedmično
Bez obzira dajete li džeparac u funtama, eurima, konvertibilnim markama… princip ostaje isti džeparac treba biti dovoljno malen da dijete mora birati na što će ga potrošiti, ali i dovoljno velik da mu omogućuje donošenje barem nekih samostalnih odluka.
Također, postavlja se pitanja je li bolje džeparac davati na sedmičnoj ili mjesečnoj bazi.
Kod mlađe djece praktičniji je tjedni džeparac jer je vremenski okvir kraći i lakše im je planirati. Tinejdžerima je korisnije davati mjesečni džeparac, jer im to pomaže razviti vještine dugoročnog raspoređivanja novca.
Uključivanje djeteta u proces
Najbolji način da džeparac funkcionira jest da dijete sudjeluje u kreiranju pravila. Razgovarajte o tome čemu taj džeparac služi, kada ga točno dobivaju, koja su osnovna pravila (npr. zabrana kupovine opasnih ili zabranjenih stvari) i slično.
Važno je da to bude otvoreni dijalog, a ne samo strogo nabrajanje pravila. Džeparac nije samo trošenje – on je prilika za učenje.
Možete dijete poticati na štednju tako da dio iznosa ide u kasicu ili na dječji račun, ali mu i dati do znanja da u slučaju da sve odmah potroši, mora čekati sljedeći džeparac.
Kako dijete raste, džeparac može biti vezan i uz veće financijske obaveze, primjerice plaćanje mobilnog bona ili mjesečne karte za autobus. Tako uči planirati i upravljati većim troškovima.
Uvođenjem džeparca početkom nastavne godine roditelji mogu djetetu pomoći da razvije osjećaj odgovornosti, nauči planirati i osjeti slobodu donošenja odluka, i to uz sigurnost da će roditelj biti tu kao vodič.
Nije presudno koliki će iznos dobivati, nego koliko ćete zajedničkih iskustava izvući iz toga i koje će lekcije djetetu služiti cijeli život.
