Zajedničko za sve ove lekcije jeste to da su roditelji sa kojima je Susan Dominius razgovarala djeci prilazili sa ljubavlju i radošću. Uglavnom su bili podrška, ali sebe nisu doživljavali kao trenere i kritičare
Susan Dominius, profesorica novinarstva na Yale univerzitetu i autorica knjige “The Family Dynamic: A Journey into the Mystery of Sibling Success”, ističe da za uspjeh nisu dovoljni samo trud i istrajnost i da su druge stvari važnije od ocjena.
– Oduvijek su me fascinirale porodice čija djeca kao da su na nekom neobičnom uzlaznom putu – dosežu vrhunac karijere ili, što mi je još zanimljivije, krče sopstvene staze i prate svoje strasti sa spektakularnim rezultatima – navodi ona.
A šta su njihovi roditelji radili drugačije kako bi im pružili snagu? Šta istraživanja zaista pokazuju kao djelotvorno u pružanju podrške djeci na putu ka uspjehu? I budući da su braća i sestre često različiti, šta se pokazalo korisnim bez obzira na to?
Za svoju knjigu ”The Family Dynamic: A Journey into the Mystery of Sibling Success” Susan je razgovarala sa desetinama roditelja djece koja su potom postala vrlo ostvarena u životu i više od stotinu stručnjaka. Kao majka blizanaca tinejdžera, ona za site CNBC izdvaja saznanja koja su joj bila najupečatljivija.
Optimizam je sve
– Možete djetetu da pružite sve moguće podsticaje i da ga ohrabrujete da postiže odličan uspjeh u školi, ali bez osjećaja mogućnosti, akademske vještine će vas dovesti samo do određene tačke. Zapanjila me je dosljednost u načinu razmišljanja roditelja sa kojima sam razgovarala – svi su podsticali svoju djecu da misle veliko, gaje nadu i ostanu pozitivni – ističe.
Marylin Hollyfield, jedna od troje djece iz porodice u Talahasiju na Floridi koja su postala istaknuti borci za građanska prava, rekla je Suyan da je neizgovoreni moto u njihovom domu bio: „Sve je moguće.“
Morate da dobro poznajete svoje dete
Jedna fascinantna studija pokazala je da roditelji često ne znaju šta da kažu kada im djeca kažu da ne žele da pohađaju časove matematike i nauke, iako su oni ključni za akademski uspjeh.
– Istraživači su nakon toga roditeljima dali brošure i linkove ka web stranicama kako bi im pomogli da prilagode motivaciju dhetetovim interesovanjima. Ako je, na primher, dijete željelo da postane profesionalni fudbaler, roditelj bi mogao reći: ‚Kada postaneš profi sportista, moraćeš da znaš da upravljaš svojim finansijama, a to je jako važno s obzirom na takve plate‘.
Reći djetetu da se fokusira na nešto praktično nije inspirativno. Umjesto toga, savjet roditeljima je bio da znanje predstave kao nešto vrijedno u očima djeteta, u skladu sa njegovim interesovanjima.
– Djeca čiji su roditelji koristili ovaj pristup imala su rezultate iz matematike i nauke za 12 odsto bolje od dece iz kontrolne grupe – dodaje Dominius.
Učenje i osnaživanje se dešavaju svuda
Jedna studija koja joj se posebno urezala pokazala je da roditelji često potcjenjuju sposobnosti svoje djece i koliko zapravo mogu da nauče kroz svakodnevne napore.
– Istraživači su četvorogodišnjacima u dječijem muzeju dali priliku da sami obuku hokejašku opremu za igru, a nekim roditeljima je rečeno da djeca mogu da uče iz tog procesa. Oni su se povukli i pustili dijete da samo otkrije kako da zakopča kaiševe i obuče opremu, što su djeca i uspješno uradila. Djeca mogu mnogo više nego što mislimo, a znamo da kada roditelji previše pomažu, to deluje demotivirajuće. Zato treba da podstičemo samostalnost, umjesto da se bojimo i najmanjih borbi – ističe Dominius.
Trud i istrajnost nisu dovoljni
Posebno nakon pandemije korone, razvojni psiholozi se sve više udaljavaju od istraživanja koja su fokusirana isključivo na radne navike i okreću se ka tome kako da kod djece razviju ljubav prema učenju i duboku radoznalost.
– Mnogi roditelji o kojima sam pisala u knjizi smatrali su da je putovanje jedan od načina da se to podstakne i neka istraživanja to podržavaju. Emanuelovi, trojica poznate braće koji su postigli vrhunske rezultate u svijetu zabave, politike i bioetike, kažu da je njihov otac smatrao da je razumijevanje svijeta i sebe apsolutno neophodno – dodaje Dominius.
Ona se sjeća i roditelja troje izuzetne djece, za koje je putovanje bilo toliko važno da su štedili tokom cijele godine za jedno veliko i sa sobom nosili domaću hranu od kuće da te dvije nedjelje ne bi morali da troše novac na ručkove.
Motivišite djecu kroz ljubav
Zajedničko za sve ove lekcije jeste to da su roditelji sa kojima je Susan Dominius razgovarala djeci prilazili sa ljubavlju i radošću. Uglavnom su bili podrška, ali sebe nisu doživljavali kao trenere i kritičare.
Naš zadatak je da djeci pružimo različite prilike, da ih dovoljno dobro upoznamo kako bismo mogli da ih motivišemo kroz ljubav, onda pustimo njihove sopstvene želje da ih vode dalje.
