Drugarski odnos znači da tu nema puno hijerarhije
Roditelji zaista jesu najbolji prijatelji svojoj djeci i uvijek im žele samo najbolje.
Roditelji su sve spremni uraditi za svoju djecu, oprostiti što malo ko može, progledati kroz prste, dati prvu, drugu, pa još jednu šansu.
Ne treba zanemariti da se nova generacija roditelja prema djeci ponaša kao prema drugovima ili drugaricama. Posebno kad su u pitanju odnosi mama i kćerki.
Psihologinja Kristina Gribova, međutim, navodi zašto to nije dobro:
Nepravilno izgrađen porodični sistem
– Da biste bili autoritet svojoj kćerki, morate da poštujete porodičnu hijerarhiju. Mama je starija, što znači da je obrazovanija, ona komentariše ponašanje deteta, ima svakodnevne obaveze koje ispunjava… Kćerka iz svega toga razvija poštovanje prema svojoj majci i doživljava je kao autoritet – navodi Gribova.
Ona dodaje da drugarski odnos znači da u tome nema hijerarhije, već se ponašate kao da ste jednaki sa djetetom.
Zbog toga, ističe, situacija koju biste inače riješili jednom riječi sada postaje komplikovana, morate da se ubjeđujete i pregovarate sa djetetom.
– Potrebno je da izgradite odnos sa djetetom i da možete da komunicirate sa dominantne pozicije, ali kao jednaki. U isto vrijeme, dijete mora da vas poštuje i da zna da stariji ipak ima zadnju riječ – savjetuje.
Manjak majčinske brige
Mama je ona koja brine o svom djetetu u svakom mogućem smislu, a ako su majka i kćerka drugarice, jednake, to znači da djevojčica ne može u punoj mjeri da osjeti tu majčinsku brigu. Žene koje se ponašaju kao da su im kćerke drugarice najčešće od djeteta traže da se ponaša kao odraslo, sa njim pričaju o nekim svojim problemima iz privatnog života i čine da dijete vještački odraste.
Ovakav odnos sa kćerkom nikako nije dobar jer je važno pustiti dijete da uživa u svom djetinjstvu, a ne opterećivati ga problemima i iskustvima odraslih.
Rivalitet
U pravilno izgrađenim porodičnim odnosima, u kojima ima hijerarhije, ne postoje rivalitet i takmičenje, koji se svakako pojavljuju u odnosima između dvoje jednakih. U tom smislu, dio je procesa adaptacije kada se djevojčica poredi sa svojim drugaricama, ali je to neprirodno u odnosu majka-kćerka.
Mnoge mame koje se ponašaju kao drugarice svojim kćerkama pokušavaju da odaju i takav utisak, pa daju sve od sebe da izgledaju mlađe, mijenjaju odjeću, koriste neke riječi koje su specifične za mlade, piše wday.ru.
Stručnjaci također upozoravaju da su ovakvi pokušaji majke da „sakrije“ svoje godine nekad predmet smijeha za kćerku tinejdžerku i njenu drugarice, te da će dijete prije ili kasnije osjećati stid zbog takvog njenog ponašanja. Takođe, ističe da ove majke nerijetko „ubrzavaju“ odrastanje svog djeteta, kako bi njihovo drugarstvo bilo prikladnije.
Želja za blizinom
Djeca, posebno kada dođu u kasnije tinejdžerske godine, žude za slobodom i nezavisnošću – mnogi od njih bi u tom periodu željeli da žive sami. Međutim, mame-drugarice imaju želju da uvijek budu uz svoju kćerku, da je na neki način zadržavaju, što komplikuje odvajanje djevojčice od majke.
Psihologinja Gribova ističe da mladi ljudi u tom uzrastu često kriju svoj privatni život, ne govore detalje o tome kako provode svoje slobodno vrijeme i ne dijele mnogo o stvarima koje su im važne – to je prirodan proces razdvajanja sopstvene ličnosti od porodice, koji doprinosi ličnom razvoju.
– Naravno, morate da volite, štitite, kontrolišete svoju kćerku, ali umjereno. Najprije, treba da je naučite pravim vrijednostima u životu, da donosi odluke nezavisno i da je ne spriječavate da stiče lična iskustva – poručuje.
