Ne mora svaki dan da ima mapu i strogo utvrđeni raspored. Ulice koje nismo planirali često kriju najbolji sladoled ili razgovor koji nas promijeni. Putovanja pokazuju djeci da je gubljenje pravca ponekad pronalaženje sebe
Djeca vole putovati. Djeca vole kad ih na vrijeme, dakle od malih nogu, naviknemo na putovanja. Daleko, malo dalje, negdje u blizini. Na more ili planinu. Bilo gdje.
No, ponekad zaboravimo da putovanja nisu samo fotografije sa zanimljivih mjesta, zaboravljene stvari u hotelu, trka za avionom, potraga za parkingom.
Putovanja su u najkraćem, najvrijednije lekcije, one koje ne naučimo u školi, ali duže, da ne kažemo zauvijek ostaju u sjećanjima.
Zašto su putovanja važna?
Djeca uče da sjećanja vrijede više od stvari
Za razliku od odraslih koji često jure ono „šta bi bilo kad bi bilo“, djeca su tu. Sada. U pijesku, u oblaku, u trenutku. Putovanja ih uče da se sjećanja ne kupuju, ona se prave. Kad zajedno prave foto-album, skupljaju školjke ili crtaju mapu puta, djeca uče da su uspomene dar koji ne može da se pokvari, izgubi ili zaboravi. I što je najljepše – to je poklon koji će otvarati cijeli život.
Pakovanje uči organizaciji i odgovornosit
Naučite što ranije djecu da sama pakuju kofere. Dobro, nešto ćete i sami morati ubaciti ili izbaciti, ali je važno da od malih nogu shvate da „još samo ovo“ znači još više za vucarati.
Ova jednostavna lekcija postaje metafora života: kad je teret prevelik, vrijeme je da nešto ostavimo iza sebe. Od cipela do emocija.
Putovanja ih uče organizaciji, odgovornosti i selekciji, što ne samo da olakšava put, već olakšava i svakodnevicu kad se vrate kući.
Razvijaju toleranciju i poštovanje prema drugim kulturama
Ništa ne može da zameni susret licem u lice s drugačijim načinima života. Djeca na putovanjima upoznaju različite običaje, jezike, mirise, poglede na svijet. Uče da je drugačije bogatstvo, a ne prijetnja. Da se u Japanu izuvamo, u Njemačkoj rukujemo sa svima, a u Africi pjevamo u krug. Tako stiču empatiju, interkulturalno razumijevanje i sposobnost da žive bez predrasuda.
Putovanja ih podstiču da izađu iz zone komfora
Ne mora svaki dan da ima mapu i strogo utvrđeni raspored. Ulice koje nismo planirali često kriju najbolji sladoled ili razgovor koji nas promijeni. Putovanja pokazuju djeci da je gubljenje pravca ponekad pronalaženje sebe. Kad nauče da smijeju da skrenu s puta (pod tvojim okom), kasnije će smjeti i da slijede sopstveni, ma kuda vodio.
Uče kako da se prilagode kada stvari ne idu po planu
Planovi se mijenjaju. Let kasni. Kiša pada usred šetnje. Ali kad djeca čuju kako roditelji kažu: „Ok, hajde onda drugačije!“ i sama uče da promjena nije smak svijeta, već poziv na improvizaciju. Život rijetko ide po planu, ali onaj ko zna da kaže „plot twist“ i nastavi dalje, nosi snagu koja traje.
Postaju svjesniji koliko su zapravo privilegovani
U Malaviju dejca plešu bosa i osmjehuju se bez ijedne igračke. Kad tvoje dijete to vidi, shvatiće: sreća ne stanuje u stvarima. Biće skromnije, zahvalnije i otvorenije. Putovanja nas sve podsjete, a dejcu posebno, da zauzimamo samo jedno malo mjesto na mapi svijeta. I da je to u redu. Čak i lijepo.
Otkrivaju koliko je važno probati nešto novo
Novi ukusi, novi sportovi, nova umjetnost. Možda će prvi put u Mađarskoj probati ljuti gulaš, u Italiji naučiti da vole operu, u Pragu se diviti rijeci… Probati mnoge stvari koje kod kuće ili ne stiže ili ne može. Što više otvore srce novim iskustvima, manje će se plašiti svijeta, a više želeti da ga istražuju i van putovanja.
Savladavaju donošenje odluka i rješavanje problema
Kad voz zakasni, GPS poludi, ili se pasoš zagubi, neko mora da reaguje. A djeca, posmatrajući te, uče kako da se riješi problem, donese odluka i što je najvažnije da se strpljenje gradi situacijama, a ne savjetima. Ove vještine ostaju s njima zauvijek.
Postaju otvoreniji za nove ljude i prijateljstva
Upoznati nekoga novog i sprijateljiti se – možda je i najvažnija životna vještina. Djeca koja putuju lako ulaze u kontakt, razgovaraju, slušaju. Uče da ljudi koje ne poznaju ne znače opasnost, već priliku. Za priču, igru, osmijeh. A to će im kasnije pomoći u školi, na poslu, u ljubavi. U svemu.
Uče da se najviše nauči van učionice
Možemo da čitamo o kitovima, ali ništa ne može da zamijeni trenutak kad ogroman plavi div izroni pored čamca. Možemo da učimo istoriju, ali hodanje rimskim ulicama piše znanje u kosti. Putovanja pretvaraju znanje u iskustvo, a iskustvo u mudrost.
I ne zaboravite – najvažnija destinacija je zajedničko vrijeme. Ne mora to biti daleki kontinent. Dovoljno je selo u kom niste bili, planina koju još niste obišli, grad koji vam je do sada promicao. Svaki korak van rutine je korak ka boljem djetinjstvu. A i roditeljstvu.
