Malo nam je potrebno za sreću, ali i to malo najčešće ne znamo dokučiti. Seada Kuštrić uči nas, cijeli svoj život, i kao prosvjetarka i kao aktivistica, kako da obrazovanjem i aktivizmom dosegnemo dobro što nam je tu, na dohvat ruke.
Piše: Milan RAČIĆ
Hrabre žene nas uče kako da bolje razumijemo sebe i svijet oko sebe, da gradimo više ljubavi i poštovanja prema drugima i drugačijima, da razlikujemo dobro od zla. Ne plaše se da iznesu svoje mišljenje i osjećaje. Hvataju se ukoštac s problemima, nepravdama i nedaćama, ne skrivaju se iza zavjese. Ne razmišljaju šta će im „mahala“ reći i same plaćaju svoje račune. Uvažavaju ih ili im zavide. Nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Svjesne su svojih vrlina, mana i nedostataka. U sebi neprekidno nose ljubav, odlučnost, iskrenost. I otvoren prozor za druge.
Takva je i prosvjetarka Seada Kuštrić.
Kad se zaljubite u knjigu
Život nam nameće različite sudbinske puteve, a jednim od tih stvaralačkih puteva gazi i Seada Kuštrić. Atipično aktivna, energična žena, hrabra Mostarka iz školstva, aktivna u humanitarnom radu (RO Merhamet), kulturi, umjetnosti (predsjednica UO Narodnog pozorišta u vrijeme obnove i renoviranja), autorica korisnih pedagoških i stručnih radova, edukatorica, priča nam tipičnu mostarsku, hercegovačku životnu priču.
Rođena je u Donjoj mahali, ispod Huma, među smokvama, šipkom, koviljem i dobrim ljudima. Učila je u djetinjstvu životne priče od komšiluka koji odgaja u sokacima, baščama, na Neretvi, ispod Lučkog i Starog mosta. Uvažavali su se međusobno i dijelili kifle iz pekare Dugalić i karpuzu kupljenu kod „Denje“. U Šantićevom parku govorili stihove Lorce i pjevali uz gitaru pjesme iz 70-ih. Doba mladosti provodila je u zgradi „Mostarka“ na Aveniji. Divan spoj mostarluka, i onda i sada. Od dobrih roditelja (Safije – Fike i Mehmeda – Cincara) kojima je zahvalna cijelog života na odgoju koji usađuje dostojanstvo, časnost, stav i uvažavanje. Da! Možda sada zvuči nemoguće, ali postoje još uvijek ovakvi modeli odgoja i osobe koje se tako ponašaju.
– Željela sam da budem nastavnica i bila. Učenje je bilo i ostalo moja strast, hobi i velika ljubav. Ono kad se zaljubite u ‘knjigu’ – ne znam jeste li ikad to pokušali. Diplomirala sam na Nastavničkom fakultetu biologiju i hemiju, završila još i pedagogiju i magistrirala, opet na NF, i sva zvanja stekla na Univerzitetu ‘Džemala Bijedića’ u Mostaru – kazuje Seada.
Hiljade djece i mladih poučavala je u miru i ratu, s njima, sa svakom generacijom ponovo odrastala i propagirala s početka priče vrijednosti kojih je sve manje, koje negdje nestaju i zamjenjuju ih devijacije koje nikome dobra ne donose. Živjeti, a ne samo preživljavati ili raditi s djecom, mladima i odraslima, jeste izazov, odgovornost i zahtijeva niz kompleksnih znanja, ali i velika sreća koju rijetki dožive za života. Prezahvalna je na tom životnom izazovu. Danas komunicira s uspješnim bivšim i sadašnjim učenicima, mladima iz cijelog svijeta, koji s radošću, ali i nostalgijom, govore o svom odrastanju, jer se i iz njihove perspektive donose i mijenjaju neki novi standardi.
– Nije sve loše, jer i danas imamo djece, mladih, odraslih kojima su moralne, pozitivne životne i akademske smjernice bitne i određuju im stil življenja. Zbog skoro 40 godina provedenih u odgojno-obrazovnom procesu, često kompariram različite vremenske faze od 60-ih godina do današnjeg dana. Kritičko razmišljanje i iznošenje stava je jedini moj način bitisanja – niti znam niti želim drugačije. U pedagoškoj praksi imala sam zadovoljstvo tako djelovati u svim školama sadašnjeg HNK – od Ostrošca, Podveležja, Ilića, Bune i u mnogim osnovnim školama Mostara – kaže.
Ljubav, inspiracija, izazov
Ipak, ako mora, Seada izdvaja svoj rad u IV osnovnoj školi.
– To je moja velika ljubav, inspiracija, izazov, a provela sam tu mnogo produktivnih godina implementirajući kao rukovodilac, direktorica, sve ono što sam prenosila i na sve druge aktere, zajednicu, druge škole. Kažu drugi da sam taj posao radila kvalitetno, s rezultatima ozbiljnih namjera, inteligentnim vođenjem, vještim djelovanjem i mudrim izborima između mnogih alternativa, a sve za dobrobit djece, mladih i odraslih, za zajednicu, za društvo, uz izraženi intelektualni autoritet svih aktera s kojima sam gradila timove. Čitav svoj profesionalni život posvetila sam suštinskim vrijednostima, nikako formalnim. Djeca, mladi i odrasli znanje i vještine trebaju svakodnevno koristiti da se mogu snaći, biti pragmatični, koristiti naučeno. Bojim se da još uvijek djeca i mladi memorišu i reproduciraju mnogo beskorisnog znanja. U promišljanje, rad, kulturu, socijalne vještine, upotrebljivo znanje, sreću, mentalno zdravlje, znati zdravo živjeti, patriotizam, ljubav, voljeti sebe i uvažavati druge i drugačije. U tom periodu ostvarivali smo saradnju sa svima u Bosni i Hercegovini, ali i u svijetu. Internacionalnost i interetničnost su također suštinske pouke u okviru stotine uspješno ostvarenih projektnih saradnji u Norveškoj, Austriji, Turskoj, Gruziji, Americi i mnogim drugim zemljama – ističe Kuštrić.
Nikad se nije prestajala baviti pisanjem stručne i korisne literature, te višedecenijskim aktivnostima trenera i edukatorice. Autorica je mnogih stručnih radova, priručnika i knjiga. Uči i danas da „idoli“ nisu oni što propagiraju nerad, ismijavaju moral, znanje i poštenje, a laž, kriminal i krađu tumače kao snalažljivost.
I tako Seada djeluje, postavlja mnogo pitanja i sebi, odgovornima posebno, i daje odgovore.
– Društvo u cjelini, a posebno u odgojno-obrazovnom svijetu, koje kritiku, stav i pravičnost poistovjećuje s ‘izdajom neke strane’, ne može graditi budućnost. Poslušnost intelektualaca je opasna za budućnost i često postavljam pitanje: ko će graditi bolje društvo, zajednice? Zašto nam je glavno pitanje… s kim si, za koga si… i jesi li protiv njih, a ti s kojima si su loši, dvolični i nestručni? Zastarjelost, ‘zalutali kadar’ u svim segmentima društva nas opominju da smo izgubili samorefleksiju, kritičku moć, nove ideje i vrijednosti – ističe.
Koju poruku šaljemo mladima
Da li je u ovom društvu uzaludno biti intelektualac, živjeti pošteno? Da li je moral postao teret?
– Otišla sam s radnog mjesta direktorice u prijevremenu penziju iz jedne od najuspješnijih škola u Bosni i Hercegovini, ocijenjene na osnovu eksternih evaluacija koje su radili strani evaluatori. Otišla sam pod pritiscima, nehumano, nasilno, uz bezuspješnu i neravnopravnu pravnu borbu, s potpunim odsustvom kriterija uspješnog vrednovanja rada, a s izraženim političkim nagrađivanjem za neznanje i nesposobnost. Stručnost im smeta! Kreatori političkog ‘namještanja’ ne pokušavaju ni sakriti svoja loša djela već to otvoreno promovišu. Pokušavaju uništavati ljude, ideje, ne jednom već više puta, ne odustaju. Nepravda im je postala procedura. Istinska inteligencija mora preuzeti odgovornost… Koju to poruku šaljemo djeci i mladima?! Ovo naglašavam jer je moj prijevremeni odlazak iz škole skretanje pažnje da ne pristajemo na urušavanje uspješnosti. Ovo društvo u Mostaru i u HNK ne zna šta će sa stručnim, uspješnim, sposobnim koji ne pristaju na niske ciljeve i zakulisne radnje. Njima su dobri neki drugi. Dokle??? – kaže Kuštrić.
Angažovana je i u okviru Udruženja POZITIVA, koje okuplja uspješne timove sposobnih osoba za pružanje savjetodavne i korektivne podrške djeci, mladima, porodicama kojima je pomoć neophodna zbog različitih problema kojih je sve više u našem društvu. POZITIVA je i dio Mostarske mreže, zajedno s velikim brojem udruženja i udruga za poboljšanje stilova i načina života, jer se samo tako mogu vratiti istinske vrijednosti u zajednicu i društvo u cjelini.
Malo nam je potrebno za sreću, ali i to malo najčešće ne znamo dokučiti. Seada Kuštrić uči nas, cijeli svoj život, i kao prosvjetarka i kao aktivistica, kako da obrazovanjem i aktivizmom dosegnemo dobro što nam je tu, na dohvat ruke.
(Tačno.net)
