Teško je paralelno biti i roditelj i prijatelj i učitelj, stoga nije loša opcija osloniti se na medicinske stručnjake
Kada odlučite da sami više ne znate i ne možete dalje rješavati probleme sa kojim se vaše dijete suočava uključite stručnjaka.
No, to nije ni malo lagan proces jer je svako dijete svijet za sebe i ono što važi za drugo možda nije potrebno vašem djetetu.
Zato je najbolje, na početku pitati upravo dijete – da li bi voljelo da razgovara s mlađom ili starijom osobom, da li bi mu više prijalo da to bude osoba muškog ili ženskog pola, u privatnoj ili javnoj ordinaciji. Važno je da uvažite zahtjeve djeteta jer će to značajno uticati na motivaciju djeteta/adolescenta za uključivanje u tretman, na njegovu otvorenost, povjerenje, osjećaj razumijevanja i prihvaćenosti. Tako odlazak na seansu neće doživljavati kao kaznu, što je neophodno za sam uspjeh u prevazilaženju problema. Ukoliko toga nema, nerealno je očekivati da će savjetodavni/psihoterapijski rad imati efekta.
Povratne informacije
Potrebno je i da savjetnika/terapeuta što detaljnije uputite u problematiku, kako biste dobili povratnu informaciju da li je osoba sa kojom ste odlučili da sarađujete specijalizovana za rad na prevazilaženju te vrste problema.
Ukoliko je dijete već posećivalo psihologa/psihijatra/defektologa potrebno je to naglasiti i priložiti izvještaje ukoliko postoje u pisanoj formi. Pravi uvid u problem će voditi ka pravim koracima, ciljevima i rješenjima.
Treba biti oprezan ako vam savjetnik/terapeut obećava da će kompleksan problem, koji je prisutan duže vrijeme, biti rešen veoma brzo. Svi bismo voljeli da imamo tu mogućnost, međutim to nije tako. Usvajanje novih navika, drugačijeg načina razmišljanja, ponašanja i reagovanja je proces.
Takođe, nije prihvatljivo ni da vam neko kaže da će biti potrebne godine da bi se problem riješio. Kod nekih poremećaja, kao što su autizam, ADHD ili poremećaji ličnosti to može da bude slučaj, ali kada su u pitanju poremećaji raspoloženja ili blaži oblici poremećaja ponašanja – to nije adekvatan odgovor. Naravno, prihvatljivo je i poželjno da se, nakon određenog perioda kontinuirane terapije, s vremena na vrijeme (jednom mjesečno, jednom u 3 mjeseca, jednom u 6 mjeseci) imaju ,,kontrolne’’ seanse.
Pratite djetetove reakcije
Bitno je da kod savjetnika/terapeuta koji sarađuje sa vašim djetetom uočite posvećenost. To ćete vidjeti kroz to kako se ono osjheća nakon seanse, da li sa nestrpljenjem iščekuje narednu (ovo će češće biti izraženo kod djece, dok je kod većine adolescenata određena doza otpora i negodovanja očekivana pojava tokom prvih nekoliko seansi), zatim kroz davanje domaćih zadataka uz pomoć kojih dijete/adolescent radi na sebi u kontinuitetu i između seansi, kroz mogućnost da se bez ustručavanja obratite savjetniku/terapeutu van zakazanog termina ako iskrsne neki problem, kroz saradnju sa vama.
U vezi sa tim, potrebno je da razumete da dete, a naročito adolescent, ima potrebu za privatnošću i da će savetniku/terapeutu reći neke stvari sa kojima vi nećete biti upoznati. To treba poštovati, i prihvatiti da je odnos povjerenja između savjetnika/terapeuta i djeteta/adolescenta u funkciji rada na prevazilaženju problema. Takođe, možda će vam se nekad učiniti da je savjetnik/terapeut, neopravdano, na strani djeteta umjesto na vašoj strani, što za cilj ima osnaživanje njihovog međusobnog odnosa i stvaranje atmosfere prihvaćenosti i razumijevanja.
Međutim, znajte svakako i to da je savjetnik/terapeut u obavezi da vas obavijesti ako kod djeteta uoči ponašanja koja mogu biti ugrožavajuća – kao što su, na primjer, samopovrijeđivanje, zloupotreba droga, neželjena trudnoća, i slično. Nema razloga da brinete da će nešto tako ostati skriveno od vas.
Dodatna podrška
To što šaljete svoje dijete psihologu ne znači da mu šaljete poruku kako nije normalno ili nešto s njim nije u redu, već znači da mu dajete šansu da promijeni svoje ponašanje i da nađe oslonac u terapeutu. Teško je paralelno biti i roditelj i prijatelj i učitelj, stoga nije loša opcija osloniti se na medicinske stručnjake.
Ponekad se problemi daju jednostavno iskomunicirati i bez dodatne podrške. Ipak, ako vas kroz duže vrijeme muče isti problemi i ne znate kako ih popraviti, možda je vrijeme da se posavjetujete sa stručnjakom. Nerijetko će pomoći i da roditelj prvo samostalno ode psihologu na savjetovanje kako bi dobio novu perspektivu u radu s djetetom.
