Ustaljenim mišljenjima je došao kraj. Djecu sve više ravnopravno odgajaju i tate. Ali, mitovi ostaju…
Porodični odnosi, svi ćemo potvrditi, najkompliciranija su stvar na svijetu. Nisu nikad crno-bijeli, to znamo. Ali nam se, htjeli to ili ne, kroz misli provlače određene predrasude i usađena mišljenja protiv kojih teško možemo…
Mama i sin imaju najčvršću vezu, uvjereni smo i tu vezu ništa ne može poremetiti, pa tu tako svi svi sinovi “mamini sinovi”. Čuli ste za to? Ili, tate i kćeri su uvijek povezani na sasvim poseban način, cure su tatine princeze i uvijek će najviše i sasvim posebno voljeti tatu. Pa onda i mišljenje da se tate i sinovi ne slažu baš uvijek najbolje, a između njih nema neke posebne veze jer ne znaju pokazati osjećaje.
Sve ove predrasude uglavnom su nam usađene od djetinjstva, o njima puno ne razmišljamo nego ih uglavnom samo ponavljamo.
No, istina zapravo može biti daleko od ustaljenih mišljenja. A uglavnom i jeste. Riječ je o mitovima koji možda nisu ni blizu onog kako stvari u nekoj porodici zaista jesu.
1. mit: Odnos tate i sina je uvijek ‘rezerviran’
Naravno da u nekim porodicama odnos tate i sina može sigurno biti rezerviran, oni mogu biti udaljeni i ne imati kvalitetan odnos. No, odnos tate i sina može biti ispunjen ljubavlju, bliskošću i obostranim poštovanjem. Takvi odnosi temelje se na otvorenoj komunikaciji i zajedničkim interesima.
2. mit: Očevi teško izražavaju ljubav i privrženost sinovima
Usprkos široko raširenom mišljenju i vjerovanju, mnogi očevi pokazuju ljubav i privrženost svojim sinovima – riječima, djelima, gestama. Ti izrazi i pokazatelji mogu jedino varirati ovisno o kulturnim normama i osobnostima tate i sina.
3. mit: Sinovi automatski nasljeđuju tatine osobine i ponašanje
Sinovi mogu dijeliti neke osobine i ponašanja s očevima, zbog genetike, naravno, to ne znači da će biti njihove male kopije. Tu su uticaji okoline, odgoj, mamini geni, osobni izbori…
4. mit: Očevi su jedini odgovorni za utjecaj na muškost sinova
Da, naravno i očekivano – očevi utiču na muškost svojih sinova jer su oni sinovima glavni uzori. No, daleko je od tog da su oni sinovima jedini uzori u tom pogledu. Tu su, naravno, vršnjaci, profesori, treneri, a da ne spominjemo medije i društvene mreže.
5. mit: U odnosu tate i sina sukob je neminovan
Sukob se može javiti u bilo kojem odnosu, na bilo koji način, s bilo kojim razlogom. No, učinkovita komunikacije, empatija, uzajamno poštovanje – sve to može pomoći očevima i sinovima da nađu zajednički jezik?
6. mit: Očevi i sinovi moraju imati zajedničke interese da bi se povezali
Naravno da zajednički interesi mogu zbližiti tatu i sina, kao i bilo koje druge dvije osobe. Ali nisu nikako nužni i neophodni za povezanost. Tata i sin mogu se zbližiti kroz zajedničke vrijednosti, iskustva, smislene razgovore, bez obzira na njihove interese i hobije.
7. mit: Sinovi moraju ići očevim stopama da zavrijede njihovo povjerenje
Očevi često podržavaju potpuno individualne izbore svojih sinova, bez obzira na to poklapaju li se s njihovima. Istinsko odobravanje i podršku mogu pružiti očevi kojima je sreća i ispunjenost njihovih sinova važnija od očekivanja i krutih formi.
8. mit: Očevi su manje uključeni u roditeljstvo nego mame
To je uistinu bilo tako dugo vremena, ali moderni očevi sve su više uključeni u roditeljstvo i sve procese u obitelji. Oni se brinu za djecu, pružaju emocionalnu podršku, pomažu u donošenju odluka. Mnogi očevi streme kvalitetnom i brižnom odnosu sa svojim sinovima.
9. mit: Očevi imaju manje uticaja na sinove nego mame
Očevi imaju itekako veliki uticaj na sinove – na njihov razvoj, oblikovanje stavova, vjerovanja, uzorak ponašanja. Istraživanja pokazuju da očevi koji su uključeni i pružaju podršku odgajaju sinove koji su emotivno stabilni.
10. mit: Odnos očeva i sinova je statičan i nepromjenjiv
Odnosi očeva i sinova s vremenom se mijenjaju i evoluiraju, prilagođavaju se životnim promjenama i promjenjivoj dinamici. Osnovna veza ostaje konstanta, ali to ne znači da očevi i sinovi mogu doživjeti i razdoblja bliskosti, udaljavanja, ponovnog zbližavanja…
I
