Bušenje ušiju spada u hiruršku intervenciju, koju bi trebalo što duže odlagati, savjetuju stručnjaci
Šta prvo pomislite kada vidite malu bebu kojoj su već probušene uši?
Tradicija se i dalje nastavlja, a neki roditeljismatraju da je to njihov „kulturološki izbor“ i pravo, i da je u pitanju ukras, dok drugi smatraju da ne postoji nikakav medicinski niti „kulturološki“ razlog za tako bolnu intervenciju kod male djece.
Pedijatri se slažu s ovim drugima i upozoravaju roditelje da takva intervencija može da izazove povrede, alergije i ozbiljne infekcije kod male djece.
Rizično “ukrašavanje”
Roditelji koji se odluče da probuše djevojčicama uši prije prvog rođendana nisu svjesni da je riječ o rizičnim intervencijama. Da ne govorimo o kulturama gdje je bušenje ušiju kod beba oba spola običaj i nekoliko mjeseci nakon rođenja.
Malo roditelja razmišlja je li dovoljno i prikladno steriliziran tzv. pištolj kojim se danas buše uši, te da li je nakon intervencije sterilizacija dobro napravljena.
Pedijatri se ošto protive bušenju ušiju bebama i upozoravaju da ne samo što može doći do ozbiljne povrede uha, već i do veoma ozbiljnih infekcija, i to bi roditeljima trebalo da bude dovoljan razlog da sačekaju nekoliko godina sa ovom vrstom „ukrašavanja“.
Oni tvrde da bušenje ušiju spada u hiruršku intervenciju, koju bi trebalo što duže odlagati.
– Mi odlažemo i druge sitnije hirurške intervencije, kao što je operacija trećeg krajnika, dok dijete malo ne poraste, bar do treće godine. Djeca nemaju razvijen imunitet, zbog čega i banalna stvar može da napravi problem. Tako i sa bušenjem ušiju, jer se bespotrebno djeca izlažu riziku od infekcija. Dovoljno je da se na koži nalazi stafilokoka koja će se unijeti u organizam prilikom bušenja ušiju. Nakon toga onda slijedi stafilokokna infekcija, a rana počinje da gnoji i boli. Tada jedino pomažu antibiotici. Isto tako može doći i do upale žlijezdi – objašnjavaju.
Održavanje rane i otok
Pedijatri navode da infekcija može da se pojavi i zbog nesterilizirane opreme i zato roditelji treba dobro da razmisle, jer problemi se ne završavaju sa bušenjem ušiju.
Problemi mogu nastati i kasnije, pogotovu što se beba u toku sna vrti, okreće i može se dogoditi da se naučnica zakači za jastučnicu, na ogradicu od krevetca ili jednostavno da je povuče ručicom. Tada može da se povrijedi i rascijepi resica. To može da se desi i u igri sa drugom djecom. Zato treba dobro razmisliti prije nego što se donese odluka o bušenju ušiju.
Također, pored tih mehaničkih povreda, kasnije može doći do infekcije ukoliko se rana ne održava na pravi način.
Ako se crvenilo proširi i dođe do otoka, onda se obavezno treba javiti ljekaru, jer to uopće nije bezazlena situacija, budući da se radi o području glave. Infekcija može da se proširi na ušnu školjku, pa i dublje, kroz cijeli ušni kanal i unutrašnje uho, upozoravaju pedijatri.
Moguće alergije
Postoji mogućnost da dijete poslije bušenja ušiju ima alergijsku reakciju, što stvara dodatni problem. Alergija se javlja u vidu osipa ili otoka žlijezdi iza uha, kada se obavezno treba javiti pedijatru.
Ove reakcije se najčešće javljaju kada naušnice u sebi imaju nikl.
Za kraj, evo i savjeta kad treba početi razmišljati o naušnicama – najranije s četiri godine.
Djeca su tada već dovoljno odrasla da sama vode računa da se ne povrijede.
Poslušajte ove savjete!
