Roditeljima, posebno u početku, cijela situacija može izgledati vrlo kompleksna i zbunjujuća
Na žalost, stalno smo pod stresom. Na žalost pod stresom su i naša djeca i šalju nam znakove koje ponekad i ne razumijemo.
Priznajete, nije sramota, jer svaki roditelj je to jednom uradio, bili smo fokusirani na svoje probleme, a nekako nismo ni pomislili da naše dijete može biti pod stresom. Pa smo ignorirali i srećom su signali stigli do nas.
Prepoznati znake
Naravno, ne reaguje svako dijete isto, pa znaci koje treba prepoznati zavise od uzrasta ličnosti svakog djeteta.
– Uzmimo djecu uzrasta do tri godine kada su djeca neverbalna ili slabije verbalna. Potrebna je roditeljska pažnja na praćenje djeečijeg ponašanja. To znači da kada roditelj primjeti da se uobičajeno djeečije ponašanje naglo mijenja da proba prepoznati uzrok tome. Uzrok može biti i da je dijete pod stresom – navode psiholozi.
Postoje neki uobičajeni simptomi koji ukazuju da je dijete u osetljivoj fazi. Da je emocionalno nestabilno i preplavljeno.
Neki od tih simptoma su: dijete se češće budu tokom noći, plače tokom noći. Zatim ustaje, traži aktivnu utjehu, nemirno je tokom noći.
Zatim simptomi koji se odnose na apetit djeteta. Dijete uzima prekomjerno hranu, odbija hranu, gubi apetit, mijenja navike u ishrani.
Malo dijete koje je pod stresom može iznenada da postane plačljivo, neutješno, zalijepljeno za nekog bliskog. Obično je to mama, može i da burno pokazuje emocije kada se odvaja od bliskih osoba. Moguće je i nekontrolisano noćno mokrenje, a ponekad i dnevno. Djeca na ovom uzastu mogu postati pasivna ili fizički pretjerano aktivna, ponekad i agresivna.
Mucanje i tikovi
Kod starije djece, od 4-7 godina, reakcije na stres se iskazuju na dodatno različite načine.
Djeca mogu pokazivati snažan otpor, izbjegavati druženja sa drugom djecom, pokazivati nevoljnost i apatiju.
Na crtežima im se može prepoznati, preko linija i boja, da su pod stresom. Kod linija se vidi tremor, a češće biraju tamne boje, pritisak je snažan.
Imamo i pojavu dječije reakcije na stres kao što je zamuckivanje i mucanje, a kod neke djece i pojavu tikova.
Razlike u trajanju i intenzitetu reakcija
Važno je naglasiti da računamo da postoje individualne razlike u trajanju i intenzitetu dječijih reakcija. Moguće je da se kod neke djece pojavi samo jedna od navedenih reakcija. Kod druge djece može se javiti nekoliko od navedenih. Nekada istovremeno, nekada u kraćem ili dužem vremenskom razdoblju.
Roditeljima, posebno u početku, cijela situacija može izgledati vrlo kompleksna i zbunjujuća.
– Najteži ishod je ako roditelj ne prepozna dobro signale koje dijete šalje. Tada se dijete izloži stresu duže vrijeme. Tada mogu uticati na opšte slabljenje organizma, pad imuniteta i dijete može postati podložnije infekcijama – navode psiholozi.
Situacije koje dovode do stresa kod dece
Situacije kod kojih možemo očekivati da će djeca imati neke od pokazatelja da su pod stresom su, svakako, razvod roditelja. Zatim smrt bliskih osoba, smrt kućnog ljubimca, rođenje drugog djeteta. Ali i preseljenje, polazak u vrtić. Neka djeca su dodatno osetljiva te mogu reagovati i kod promjene ustaljenih navika manjeg obima. Odvajanje od dojenja, od cucle, od flašice, od pelena, regulisanje samostalnog obavljanja fizioloških potreba.
Kako da pomognete djeci da prevaziđu stres?
– Potrebno je pratiti dječije reakcije i slijediti ono što dolazi od djeteta. Neka djeca će voljeti da o tome razgovaraju, neka neće željeti. Neka će se otvoriti nakon nekog vremena. Važno je da roditelji budu uz njih u svim situacijama. Nije preporučljivo forsirati razgovor, ali ni ignorisati situaciju. Djeca budno prate svoje okruženje i dodatno će brinuti ako primjete da su neke teme zabranjene, tabu. Da se nešto od njih skriva. Roditelji treba da odmjere razgovor sa djetetom naspram uzrasta, karakteristika djeteta, njegove zrelosti – navode stručnjaci.
Oni savjetuju da nije potrebno, odnosno često je i štetno, biti realističan, pojašnjavati djeci detalje. To ih može dodatno opteretiti i uznemiriti. Roditelj treba prići djetetu sa umirujućim stavom i glasom. Djelovati na dijete smirujuće. Djeca treba da čuju od roditelja da su neke emocije, koje dijete osjeća, za određene situacije, normalne. Da ih i roditelji imaju. Roditelji su djeci model, ako dijete prepozna kako roditelj upravlja svojim emocijama, za dijete je osnov da to isto nauči.
Ističu također da roditeljska reakcija „Nije to ništa“ za djecu ne pomaže. Suprotno tome, djeci negira emocionalno stanje i dijete dodatno frustrira poruka negacije njegovog stanja.
Savjetuju da je igra s djecom uvijek dobar izbor, uvijek pomaže. Pored igre djeci će biti od pomoći da budu uključena u zajedničke rutine. Da zajedno sa roditeljima kreiraju neke nove rituale.
Neke tehnike za prevazilaženje dječijeg stresa
Psiholozi predlažu:
Opuštanje: Pokazati djetetu kako duboko da diše, da zatvori oči i opusti tijelo, umirujući razgovarati sa djetetom.
Zamišljanje: Vođena fantazija, da dijete zamisli neko posebno mjesto, mirno i sigurno. Gdje sebe vidi ako snažnog, moćnog, hrabrog, nasmijejanog…
Rješenje sukoba: Pomoći djetetu da riješi problem i donese odluku, kroz crtež, razgovor, dramatizaciju… Ističu i kako je važno pričati djeci priče i bajke da dijete kroz njihov sadržaj riješi svoje pitanje, brigu, problem… Različiti načini izražavanja. Slikanje, ples, muzika, izmišljanje priča, igra uloga. Zatim, oživljavanje lutaka, kreiranje predstava…
Svaki gest pažnje bit će od koristi. Ne samo djetetu već i roditeljima.
