Nije lako s tinejdžerima, ali ni tinejdžerima nije lako s roditeljima
Intenzivni razvoj i promjene plus izazovi u odnosima između tinejdžera i roditelja jest jednako pubertet.
Iako mnogi roditelji nastoje održati ravnotežu između postavljanja granica i pružanja podrške, često se pitaju kako izgraditi odnos temeljen na povjerenju i međusobnom razumijevanju.
Odgovore ima psihologinja Susan Heitler koja je podijelila pet ključnih navika koje roditelji mogu usvojiti kako bi se povezali sa svojim tinejdžerima te potaknuli zdravu komunikaciju i suradnju.
Postavljaju pitanja umjesto da nameću rješenja
Roditelji koji umjesto naredbi biraju postavljati pitanja razvijaju naviku otvorene komunikacije. Umjesto da kažu: ‘Učini ovo odmah’, oni pitaju: ‘Kako se osjećaš u vezi s tim?’ ili ‘Što misliš da bi moglo pomoći?”
– Ova navika uključuje aktivno slušanje odgovora i izražavanje slaganja s onim što tinejdžeri iznose, čak i ako se roditelji u potpunosti ne slažu – objašnjava Heitler za Psychology Today.
Početak odgovora riječima poput “Da, razumijem da ti to ima smisla jer…” pokazuje poštovanje prema mislima i osjećajima tinejdžera, dodaje psihologinja.
– Umjesto suprotnog stava s ‘ali’, roditelji mogu dodati svoje mišljenje koristeći frazu poput ‘… istovremeno sam primijetio/la da…’. Ova navika stvara prostor za uzajamno razumijevanje i rješavanje problema – ističe Heitler.
Usredotočuju se na pozitivno
Roditelji koji se naviknu gledati tinejdžere “dobrim okom”, kako to naziva psihologinja, umjesto da stalno traže pogreške, grade pozitivan odnos.
– Umjesto da primijete odjeću razbacanu po sobi, oni će reći: ‘Vidjela sam kako si pomogao mlađem bratu s domaćom zadaćom – to je bilo vrlo strpljivo i lijepo od tebe.’ Ova navika jača pozitivna ponašanja jer tinejdžeri teže ponavljanju onoga što dobiva pohvale. Ako se ipak pojave problemi, roditelji mogu započeti razgovor s pitanjem poput: ‘Koji bi sistem mogao pomoći da tvoje stvari više ne završe na podu?’ Ova metoda omogućuje tinejdžeru da samostalno pronađe rješenje, dok roditelj nudi prijedloge ako je potrebno – navodi psihologinja.
Daju primjer vlastitim ponašanjem
Roditelji koji se naviknu dijeliti vlastite životne lekcije, pokazuju tinejdžerima kako se nositi s izazovima. Umjesto pritiska, oni govore o vlastitim iskustvima.
– Ova navika inspirira tinejdžere da prepoznaju vrijednost truda i odgovornosti bez osjećaja pritiska – ističe Heitler.
Potiču učenje iz pogrešaka
Roditelji koji se naviknu tretirati pogreške kao prilike za učenje, umjesto da se ljute ili kažnjavaju, pomažu tinejdžerima razviti zrelost.
Psihologinja napominje:
– Kad tinejdžer pogriješi, roditelji kažu: ‘Nažalost, ovo je bila velika greška, ali to je normalno – svi griješe. Što si naučio iz ovog iskustva i što bi sljedeći put mogao učiniti drugačije?’ Ova navika uklanja strah od pogrešaka i umjesto toga potiče odgovornost i rast.
Zamjenjuju zabrane konstruktivnim prijedlozima
Roditelji koji razviju naviku izbjegavanja “ne smiješ” ili “ne radi to”, koriste konstruktivne prijedloge i zajedničko rješavanje problema. Umjesto “Nemoj puštati glazbu glasno!”, oni kažu: “Mogu li ti predložiti da koristiš slušalice? Pokušavam odmoriti.” Ili, ako dođe do svađe među djecom: “Primijetila sam da zadirkuješ brata. Što time pokušavaš postići? Možda postoji bolji način da postigneš isto, ali da se oboje osjećate bolje.”
– Ova navika uči tinejdžere kako pronaći rješenja koja su dobra za sve uključene. Dakle, sve ove navike ne samo da poboljšavaju odnos između roditelja i tinejdžera, već ih uče važnim životnim vještinama poput komunikacije, empatije i odgovornosti – zaključila je psihologinja.
Neki od ovih prijedloga, istina, traže vježbu, promjenu navike i stavova. Ali, vrijedi pokušati!
