fbpx

Ada Bevanda za Kidsinfo: Nikada se ne izvinjavam što sam stroga mama

PR menadžerica Ada Bevanda sa suprugom Dankom ima dvoje djece, šestogodišnju Diu i trogodišnjeg  Iana. Za Kidsinfo piše o roditeljstvu, s posebnim aspektom na način na koji odgaja kćerku i sina. U nastavku pročitajte njen tekst.

Nikada se ne izvinjavam ni društvu ni djeci zato što sam stroga mama. Ne glumim strogoću, nego smatram da je dio mog karaktera i na koncu odgoja moje djece.

I dok jedni vide strogoću, drugi me itekako tapšu po ramenu. Mnogi bi željeli čak i savjet kako ih uspijevam dovesti u red. Često dobijam pitanja kako moje „tišina!“ ima smisla i koristi. Tako što se u našoj kući zna ko je mama i šta je njena uloga. To se, naravno zna zato što ih tome učim od rođenja. Da! Od rođenja. Ne od prve, treće ili pete godine. Sve navike stvarali smo od prvog zajedničkog dana, i svakodnevno ih samo usavršavamo.

Beba se ne uči od prvog rođendana šta znači NE. Jer ona tada već treba da usavršava mamino ili očevo NE. Djetetu se ne naređuje da pokupi igračke, nego se uči da je to dio njihove rutine i njihova obaveza kao što idu u vrtić, a mama na posao. Ako mama kuha ručak, oni kupe igračke. Nije uvijek savršeno i nije uvijek idealno. I ne pali baš uvijek moje „tišinaI“ i NE, ali ako nam taj dan ne ide onda imamo drugi smjer.

Pokušavamo se dogovarati, ne ucjenjivati. Ako dijete ne želi taj dan obući jaknu, čizme, kapu… Pokušavamo imati kompromis. Kod mene nema da se ne može obući jakna, ali onda kažem OK koju želiš jaknu. Nakon što izabere misli da je pobijedio, a ustvari sam mu samo dopustila da i sam donosi odluke. Jednog dana shvatit će da je u toj jakni ipak bilo hladno. Možda će trebati „više puta obući tanju jaknu“, ali shvatit će da sve što radim i sve što sam radila, bilo je za njegovo dobro.

Možda sam odgojena po nekim starim i tradicionalnim pravilima i načelima, ali ne stidim se toga. Taj odgoj pokušavam prenijeti na svoju djecu. Uvijek idu u isto vrijeme na spavanje i zauvijek me prijateljice, poznanice i uopće žene iz okruženja pitaju kako to postižem. A ja se pitam kako one postižu da im djeca idu u krevet iza ponoći? Ne mogu zubaru, ne mogu doktoru, ne mogu frizeru, ne mogu ih ostaviti kod bake, majke, nane… Zašto? Ako mene pitate kako sam uspjela da to obavljamo bez suza i popularne drame, nemam konkretan odgovor. Igramo se riječima. Jednom sam objasnila da će teta doktorica kroz bocu izvući temperaturu i sada, ako su bolesni, raduju se doktoru jer će onda prestati temperatura. Ne vodim se onom kao većina (jer vidim): „Sad ćeš vidjet kad ti doktorica da bocu, e sad ćeš vidjeti“. Stolica kod fizera nije osuđenička stolica nego mjesto zabave za nas i uljepšavanja. Odlazak kod bake i majke je njihova najveća radost i vrijeme kada mama odmori, ili radi neke druge korisne stvari.

Moja djeca trebaju san, lijepe zube, simpatičnu frizuru… ne znam kako to drugi vide. Mama treba vrijeme za sebe s njima ili bez njih. Ukoliko nisu otišli kod mojih ili suprugovih roditelja, ja ću naći vrijeme za sebe, jer samo sretna i zadovoljna mama može imati nasmijanu, a ne mrzovoljnu djecu.

Moja pravila i moja filozofija roditeljstva daju mi slobodu i zdrav odnos sa djecom. Zajedno napredujemo, učimo i rastemo. Uz brojna pravila i dalje se zabavljamo, smijemo i uživamo. Iako sam stroga ne znači da manje volim svoju djecu. Strogoća dolazi iz ljubavi. Naša četveročlana porodica puna je ljubavi sa jako stisnutim rasporedom aktivnosti.

To je naš stil i način života. Mi drugačije ne znamo. I za kraj, ja to možda ne bih nazvala strogoćom nego činjenicom da od njih pokušavam napraviti ljude. Jer sve što sam napravila sada „sutra“ će mi biti zahvalni, baš kao što sam i ja zahvalna svojim roditeljima. Jer za mene odgoj i strogoća idu zajedno pod ruku!

Vrijeme za mamu i tatu

Osim što uvijek volim reći da nađem vrijeme za sebe, volim da suprug i ja nađemo vrijeme jedno za drugo. To može biti odlazak na večeru, gledanje filma kada djeca spavaju, ispijanje omiljene kafe dok se djeca igraju… pa čak i vikend odmor bez djece. Zašto je roditelj loš ako je otišao na koncert, s prijateljima, na put, na trening…? Život ne mora stati dolaskom djeteta, samo dobija drugi smisao. Nađite vrijeme za njegovanje partnerskih odnosa i budite jedno drugom podrška.

Korona nas je naučila stresu i ljubavi

Novonormalno nam je postavilo nove granice, ali i ciljeve. Za vrijeme strogog „lockdowna“ strogo smo se držali realnog dnevnog rasporeda i rutine. Ova situacija jednako je teška i za roditelje i za mališane. Svi reagiramo u skladu s godinama, stoga se i suprug i ja trudimo imati realna očekivanja i pokušavamo se zajedno nositi s nepoželjnim ponašanjima. Korona nas je naučila da više cijenimo vrijeme provedeno zajedno. Naučila nas je nažalost i stresu, ali i ljubavi.

(Kidsinfo.ba/ Foto: Lejla Karić)

Prethodna priča

Pedijatrica Zagorka Vidović za Kidsinfo: Zaštita djece od sunčevog zračenja i izbor odgovarajuće kreme

Naredna priča

Tuspastični popusti za cijelu porodicu

Najnovije iz RODITELJI

-->