Lemana Terzimehić je Danijeva mama, Aldinova supruga i učiteljica koja se, kako ističe, nada da uspješno balansira između privatnih i poslovnih obaveza, prijateljskih i društvenih odnosa, te svih drugih uloga koje su joj po rođenju ili sticajem okolnosti pripale. Za naš magazin piše o jednoj od najljepših, ali i, kako često možemo čuti, najtežih životnih uloga, onoj roditeljskoj.
U današnjem tekstu Lemana govori o svom iskustvu kada je riječ o porođaju carskim rezom.
Bio je početak maja kada je test za trudnoću pokazao pozitivan rezultat. Taman smo završili sređivanje stana i onako umorne od radova ova nas je vijest podigla na noge i unijela novu energiju i raspoloženje u naš dom. Danijev tata i ja smo sve vrijeme svijeta i svu pažnju posvetili tome da naša trudnoća, kažem naša, jer to uistinu i jeste, prođe što lakše i ljepše.
I tako je i bilo. Mnogo smo uživali, šetali, putovali, smijali se, zdravo hranili, a Dani je lijepo napredovao. Na svu sreću, mučnine i promjene raspoloženja bile su veoma rijetke (oprostite mi, dešava se, šta da kažem). Nisam od onih žena koje romantiziraju period trudnoće, a ni rođenja djeteta. Više sam racionalan tip osobe, pa sam to sve nastojala nekako složiti u svojoj glavi. Ne mogu reći, da je to najljepši osjećaj na svijetu (nadam se da me sada neće staviti na stub srama), jer se ne može porediti ni sa čim drugim. Potpuno je novo i drugačije iskustvo.
Redovno sam odlazila na vježbe. Pripremali smo stvari i odjeću za bebu, prilagođavali svoj životni prostor za jedno malo biće koje smo željno iščekivali. Psihički sam se spremala za prirodni porođaj. Učila disati, pratila tutorijale, čitala knjige…
Posljednje dvije sedmice trudnoće kontrolni pregledi su bili sve učestaliji. Dani se okrenuo u položaj za porođaj, ali nije namjeravao izaći. Stoga me ljekar poslao na komisijski pregled, gdje su konstatovali da je zbog disproporcije (mjere majke i bebe nisu u određenom potrebnom odnosu) i prethodnog zdravstvenog stanja (ginekološki operativni zahvat godinu dana ranije) carski rez najsigurnija opcija i za bebu i za majku. Isti dan sam i ostala u bolnici. Naredno jutro, Dani je bez patnje došao na svijet. Vidjeli smo se i upoznali tek dan poslije. Nisam imala hrabrosti za spinalnu anesteziju.
Jedino neobično u svemu je to što su svi članovi uže/šire porodice i prijatelji vidjeli to malo stvorenje prijeme mene. No, i taj susret s kašnjenjem je bio neopisiv.
Nijednog trenutka se nisam osjetila manje majkom, niti manje vrijednom i dostojnom te, rekla bih, najvažnije titule u životu. Svaki porođaj, bio on prirodni ili ne, za ishod ima rađanje novog bića, novog života. Veza između majke i djeteta ne stvara se činom rađanja, ona kao takva stvorena je mnogo ranije, još u stomaku. Stoga je veoma važno učiniti sve, da period trudnoće bude period uživanja, zdravog načina života, bez stresa i napora.
I da, nemojte birati carski rez ukoliko za to zaista ne postoji opravdan razlog. To je jedan izuzetno zahtjevan operativni zahvat i nimalo nije bezazlen. Postoperativni period može biti uistinu dug i naporan, stoga je veoma važno, da pratite upute svog ljekara i pridržavate se svih preporuka, kako biste sačuvali svoje zdravlje, jer je bebi potrebna zdrava i vesela mama.
(Kidsinfo.ba)
