fbpx
/

Iskra Mihalj za Kidsinfo: Sve što trebate znati o napadima bijesa kod djece

Iskra Mihalj, magistrica psihologije, specijalistica kliničke psihologije, te dječja i adolescentna psihoterapeutkinja pod mentorstvom, za naš portal govori o napadima bijesa kod djece. Otkriva nam, između ostalog, šta uzrokuje pojavu napada, u kojoj životnoj dobi se oni najčešće javljaju, te savjetuje roditelje kako da pristupe djeci sklonoj napadima.

Iskra Mihalj

Kidsinfo: Šta su napadi bijesa?

Iskra: Napadi bijesa definiraju se kao otvoreno pokazivanje neugodnih ponašanja koja su ekstremne i ozbiljne prirode, te su nesrazmjerna situaciji u kojoj se dešavaju. Intenzitet napada bijesa može biti blag kao što je, naprimjer, durenje ili jecanje, ili jak poput udaranja glavom ili zadržavanja daha sve dok dijete ne prestane disati i nakratko izgubi svijest. Međutim, najčešće ponašanje povezano s napadima uključuje plač, vrištanje, mahanje rukama i nogama, bacanje na pod, udaranje glavom, rukama ili nogama o pod ili zid, bacanje predmeta, guranje, povlačenje ili griženje. Napadi bijesa, ili tantrumi, jesu normalna pojava u razvojnom periodu male djece. Tantrumi su česti tijekom druge godine života kada se jezične vještine počinju razvijati. Budući da mališani još ne mogu reći što žele, osjećaju ili trebaju, frustrirajuće iskustvo može izazvati bijes. Kako se jezične vještine poboljšavaju, bijes se obično smanjuje.

Kidsinfo: U kojoj životnoj dobi djeteta dolazi do pojave napada bijesa?

Iskra: Kako smo i prethodno rekli, napadi bijesa su normalni dio razvoja djeteta u periodu kada uči regulirati svoje osjećaje i kada uči da bude neovisno. Napadi se najčešće javljaju u dobi između dvije i tri godine, ali se, također, mogu uočiti već sa 12 mjeseci ili čak četiri godine. Napadi bijesa u dobi od tri do četiri  godine mogu ukazivati na to da djeca nisu naučila kako se nositi s frustracijom. Kako djeca odrastaju, ona uče prepoznavati osjećaje, kazati ih drugima i ponašati se na odgovarajući način, umjesto kroz bijes. Posljedično, većina napada bijesa smanjuje se intenzitetom, frekvencijom i trajanjem kako dijete stari.

Kidsinfo: Mogu li se definisati neke „ustaljene“ situacije u kojima najčešće dolazi do pojave tantruma?

Iskra: Nekoliko je razloga zbog kojih djeca imaju napad bijesa. Djeca koja su umorna, gladna, bolesna ili frustrirana mogu imati slabe mehanizme suočavanja s tim problemima, što rezultira izljevima bijesa. Dodatni razlozi mogu biti traženje roditeljske pažnje, dobivanje onoga što se želi ili izbjegavanje činjenja nečega što dijete ne želi raditi. Važno je i da učitelji ili nastavnici prijavljuju napade bijesa jer uzrok mogu biti poteškoće u učenju, problemi sa vidom ili sluhom, poremećaj pažnje ili socijalna anksioznost, a to su su sve problemi koji dijete frustriraju ili sramote.

Kidsinfo: Na koji način djeca doživljavaju svoje napade bijesa? Da li su ih svjesna?

Iskra: Djeca jesu svjesna svojih napada jer osjete emocije u svome tijelu, a to su ljutnja i bijes. Djeca su itekako svjesna da su frustrirana, nezadovoljna, gladna i umorna i to pokažu prema svojoj okolini. Ipak, bitno je naglasiti da je tantrum način na koji oni pokazuju svoje nezadovoljstvo i ljutnju, da je to normalna reakcija i način na koji mala djeca, koja još uče govoriti, regulirati emocije i  sticati neovisnost, zapravo komuniciraju sa svojom okolinom. Ona neke stvari još uvijek ne mogu verbalno iskomunicirati sa svojim roditeljima i članovima porodice, te koriste emocionalnu ekspresiju kao pokazatelj da se „nešto dešava.“

Kidsinfo: Kako napadi bijesa utiču na razvoj djece, donose li sa sobom neke benefite kada je riječ o formiranju ličnosti?

Iskra: Istraživanja su, zapravo, pokazala da djeca sa stabilnim obrascem napada bijesa u kasnom djetinjstvu češće imaju poteškoće u mnogim životnim zadacima. Rana tendencija ka eksplozivnom i  nekontroliranom ponašanju se može pojavljivati u novim ulogama i okruženjima, posebno onim koja uključuju neki autoritet (u obrazovnim, vojnim i radnim uvjetima) i u situacijama koje zahtijevaju pregovaranje i kompromise , naprimjer, u međuljudskim odnosima (kao što su brak i roditeljstvo). S obzirom na ovo, jako je bitno da roditelji, ukoliko napadi bijesa traju i poslije četvrte godine, potraže pomoć educirane osobe. Benefiti za dijete, zapravo, mogu doći u radu sa dječjim psihologom gdje će dijete dobiti priliku da se nauči kako kontrolirati impulse, odgoditi ugodu i modulirati emocionalnu ekspresiju, što će biti zdrava baza za reguliranje emocija i impulsa i u odrasloj dobi.

Ako se napadi bijesa spontano ne povuku nakon izvjesne dobi djeteta, ako postanu još agresivniji ili intenzivniji, a roditelji ne poduzmu ništa, dijete će vrlo moguće imati poteškoća u svakoj novoj socijalnoj i obrazovnoj, a kasnije i profesionalnoj situaciji

Kidsinfo: Do kojih posljedica može doći ukoliko roditelji ne reaguju na pravi način?

Iskra: Na ovo smo jednim dijelom odgovorili prethodno. Ako se napadi bijesa spontano ne povuku nakon izvjesne dobi djeteta, ako postanu još agresivniji ili intenzivniji, a roditelji ne poduzmu ništa, dijete će vrlo moguće imati poteškoća u svakoj novoj socijalnoj i obrazovnoj, a kasnije i profesionalnoj situaciji. Kada krene u vrtić može imate problem u socijalnoj prilagodbi ukoliko njegovi ispadi bijesa budu intenzivni i usmjereni prema drugom djetetu. Druga djeca će to dijete izbjegavati jer će ga se plašiti, ono će biti socijalno izolirano i eto još veće frustracije. Kada krene u školu, gdje postoji struktura, autoriteti i mnoštvo pravila, dijete koje neće uspjeti tolerirati frustraciju i regulirati emocije može dolaziti u nevolje s nastavnicima i drugom djecom. I to se sve može ponavljati i pri zaposlenju i pri sklapanju emotivnih odnosa gdje je nužno strpljenje i razumijevanje.

 Kidsinfo: Može li se djelovati preventivno, te spriječiti pojava tantruma?

Iskra: Prvi je korak steći sliku o tome što pokreće bijes djeteta. Stručnjaci za mentalno zdravlje to nazivaju “funkcionalnom procjenom”, što znači da gledamo dijete u stvarnim životnim situacijama koje izazivaju bijes, s posebnim aspektom na na ono što se događa neposredno prije, za vrijeme i nakon napada, a što bi moglo pridonijeti da se napadi ponove. Jedan od ciljeva funkcionalne procjene je vidjeti mogu li se neki okidači bijesa ukloniti ili promijeniti tako da djetetu nisu toliko problematični, a možemo promijeniti i način na koji roditelji i drugi skrbnici rješavaju situaciju. Naprimjer, to može biti davanje više upozorenja djeci da se od njih traži zadatak ili strukturiranje problematičnih aktivnosti na načine koji smanjuju vjerojatnost bijesa. Predviđanje okidača i njihovo modificiranje kako bi se dijete lakše bavilo tom aktivnošću zaista je važno. Na primjer, ako je djetetu domaća zadaća teška jer ima temeljnih problema s pažnjom, organizacijom ili učenjem, možda će imati ispade bijesa prije nego što bi trebala započeti domaću zadaću. Stoga se roditeljima može reći: ‘Kako učiniti zadaću ugodnijom?’. Možemo  djetetu dati duže ili češće pauze, podržavati ga u područjima s kojima ima posebnih poteškoća, organizirati teške zadatke „razbijajući“ ih na manje dijelove.

Roditeljima je važno razumjeti dvije stvari. Prije svega, izbjegavanje bijesa prije nego što započne ne znači “popuštanje” djetetovim zahtjevima. To znači odvojiti neželjenu reakciju bijesa od ostalih zadataka, poput poštivanja roditeljskih zahtjeva. I drugo, ako smanjimo vjerovatnost pojave napada bijesa također oduzimamo priliku za pojačavanje tog odgovora, odnosno takvog načina reagiranja. Kada se djeca ne svađaju, uče se nositi sa potrebama, željama i problemima na zreliji način, a to učenje pojačava adekvatnija ponašanja. Manje bijesa sada znači manje bijesa kasnije. Za ispade koji nisu opasni, cilj je ignorirati ponašanje djeteta i skloniti svu roditeljsku pažnju sa toga jer čak i negativna pažnja, poput ukora ili pokušaja nagovaranja djeteta da zaustavi bijes, zapravo pozitivno pojačava ponašanje. Pažnja se ne zadržava na ponašanju koje se želi „ugasiti“ nego se usmjerava na ponašanja koja se žele potaknuti. Potrebno je biti miran i vrlo jasan u pogledu toga koje ponašanje želimo jer nam to pomaže da učinkovitije komuniciramo sa djetetom.

Budući da je napad bijesa teško zaustaviti kada počne, roditelji moraju prepoznati okidače kako bi ih spriječili. Neki okidači uključuju mijenjanje aktivnosti u koje je dijete trenutno uključeno, te postane frustrirano ili je roditelj van kuće kada dijete vjerojatno postane umorno ili gladno, a o tome treba voditi računa. Uz to, dijete treba što više imati dnevnu rutinu, posebno onu koja uključuje obroke i drijemanje u određeno vrijeme. To će djetetu pomoći da zna što može očekivati ​​svaki dan i pomoći će roditeljima da izbjegnu aktivnosti u blizini perioda drijemanja ili obroka jer se bijes može dogoditi ili pogoršati kad je dijete umorno ili gladno. Roditelji uvijek mogu imati na raspolaganju jednostavne grickalice, poput voćnih grickalica ili krekera kada su izvan kuće sa djetetom kako bi se izbjegao bijes izazvan glađu. Kako djeca postaju starija i što su sposobnija komunicirati želje, potrebe i frustracije riječima, važno ih je naučiti izražavati osjećaje verbalno, a ne bijesom. Također, važno je pitati djecu osjećaju li se ljutito, tužno, umorno ili gladno kad su razdražljivi jer to može pomoći u uklanjanju bijesnog ponašanja ako roditelj na odgovarajući način uvaži ta osjećanja. Također, davanje djetetu mogućnost izbora može smanjiti količinu bijesa.  Ako ga roditelji uključe u neke odluke, smanjit ćete broj napada. Na primjer, dopustiti djetetu da bira između dvije kombinacije odjeće koje će nositi ili dva međuobroka (vrste hrane) u vrijeme užine. To djetetu pomaže da osjeća da ima neku kontrolu. Važno je da te dvije opcije budu neke koje i mi odobravamo da ne bismo došli sa djetetom u konflikt i napravili dodatan problem. Konačno, roditelji moraju posvetiti djeci puno pozitivne pažnje jer oni koji ne dobivaju pozitivnu pažnju pokušat će privući čak i negativnu pažnju jer je negativna pažnja roditelja bolja nego nikakva.

Važno je i da učitelji ili nastavnici prijavljuju napade bijesa jer uzrok mogu biti poteškoće u učenju, problemi sa vidom ili sluhom, poremećaj pažnje ili socijalna anksioznost, a to su su sve problemi koji dijete frustriraju ili sramote

Kidsinfo: Na koji način da se roditelji postave prema djetetu koje ima napade bijesa?

Iskra: Najbolja preporuka za roditelje u ovoj situaciji je da ostanu mirni, da pokušaju odvratiti pozornost djeteta i da, ako je moguće, ignoriraju bijes. Djeca će možda trebati “time-out” ili period hlađenja kako bi se smirila. Međutim, izbjegavajte prečesto korištenje “time-outa” jer ta strategija može izgubiti učinkovitost ako se prekomjerno koristi. Preporučuje se koristiti 1 minutu „time-outa“ za svaku godinu djetetove dobi. Često će dijete koristiti napad bijesa kao mehanizam privlačenja pažnje. Stoga je najbolja preporuka roditeljima u ovoj situaciji ignoriranje ponašanja sve dok se dijete ne smiri i bijes ne nestane, ali  voditi računa da dijete nije u opasnosti ili ne dovodi nikoga u opasnost. Zanemarivanje ponašanja djetetu pokazuje da „glumatanje“ ne rezultira roditeljskom pažnjom. Međutim, ako dijete nekoga udara ili udara sebe, roditelj bi ga trebao držati dok se ponašanje ne zaustavi i dijete se smiri i ne predlaže se razgovarati s djetetom dok dijete nije smireno jer je „razuman“ razgovor sa emocionalno preplavljenim djetetom potpuno neučinkovit. Kako smo već rekli, mnogo se tantruma dogodi kada se od djece zatraži da učine nešto što ne žele. Međutim, posebno je važno da roditelji ne popuštaju čak i ako se dogodi napad jer to može prouzrokovati negativno pojačavanje ponašanja. Na primjer, ako djeca imaju tantrum zbog toga što ne žele ići u krevet, a roditelji dopuštaju djeci da ostanu budna, djeca će naučiti da roditelji često popuštaju u zahtjevima i eto problema. I najvažnije od svega jeste da roditelji moraju ostati mirni tijekom bijesa iako je to stresno. Jedan od načina da ostanu mirni je napustiti sobu u kojoj se javlja napad i pričekati da prestane. Međutim, ako djeca imaju bijes na javnom mjestu, poput trgovine ili parka, možda će biti potrebno napustiti trgovinu ili zaustaviti neku aktivnost odvođenjem djeteta kući dok ponašanje ne prestane. Samim tim, cilj je isti ma gdje god da se napad bijesa pojavi, a taj cilj je da se napad prekine i da se potaknu adekvatnija alternativna ponašanja. Metode prevencije i nošenja sa napadom su iste bilo gdje, i dosljednost je veoma bitna kada se bavimo ovim problemom, jedino što, ukoliko je napad jako intenzivan ili agresivan, dijete možemo odvesti sa javnog mjesta u automobil ili kući dok se napad ne ugasi.

Kidsinfo: Kako pristupiti  napadima bijesa kod djece koja su starija?

Iskra: Kada su djeca sklona izljevima bijesa nakon dobi u kojoj su tipična, to je često simptom nečega što ih brine ili muči, a sa čim se ne mogu ili ne znaju nositi. Napadi bijesa koji traju i nakon što dijete napuni 5 godina, koji traju duže od 15 minuta ili se javljaju češće od pet puta dnevno sa fizičkim nasiljem prema sebi ili nekome drugome odudaraju od „razvojnih napada“ i mogu ukazivati na ozbiljniji problem. Tantrumi koji prate poremećaje spavanja, agresiju ili enurezu (noćno mokrenje) mogu signalizirati da je u pitanju emocionalni problem kod djeteta. U ovom slučaju, savjetovala bih roditelje da obavezno posjete liječnika-pedijatra i dječjeg psihologa zbog detaljanog pregleda te dobijanja daljnjih smjernica u radu sa djetetom. Postoji mogućnost da će se roditelji i dijete neko vrijeme uključiti u psihološki tretman zbog dobrobiti djeteta i pružanja podrške adekvatnom emocionalnom razvoju.

Kidsinfo: Kako napraviti razliku između napada bijesa i razmaženosti, odnosno namjerne histerije kod djeteta?

Iskra: Razliku ćemo napraviti tako što ćemo primarno eliminirati sve moguće uzroke koji mogu dovesti do napada bijesa (umor, glad, bolest, negodovanje jer smo prekinuli dijete u nečemu što radi…).  I kako smo rekli, tantrumi su naučeni odgovor i oni imaju svoj cilj. Ono što se još može pojaviti kod djece, a što liči na napad bijesa jeste podražajna preplavljenost koja nije namjerna. To je reakcija na osjećaj preplavljenosti. Nekoj se djeci to događa kada dobivaju previše osjetilnih podražaja. Mogu se uznemiriti zbog određenih zvukova, mnoštva prejakih svjetala, pogleda, okusa i tekstura. Ovo se tačno naziva senzornim preopterećenjem. Što se tiče razmaženosti, važno je da roditelji znaju da kada je u pitanju naklonost, ljubav, strpljenje i vrijeme, ne postoji previše davanja ili pretjerivanja. I sve to neće razmaziti dijete. Ono što će ga razmaziti jeste činjenje stvari za dijete koje ono može raditi i za koje je razvojno spremno. A to je da ga hranimo iako je dovoljno veliko da samo jede, radimo za njega zadaću, čitamo mu lektire i tako dalje. Naravno da je u redu pomoći mu, ali ne preuzeti obaveze djeteta na sebe. Tako učinimo dijete razmaženim. Ako dijete pokazuje ljutnju ili bijes ako nećemo da mu donesemo čašu vode ili slično, tu možemo govoriti o bijesu kojem je uzrok, vjerovatno, razmaženost. Znači, da bismo razlikovali dječije reakcije, nužno je da utvrdimo šta ih izaziva.

(Milica Brčkalo Gajić, Kidsinfo.ba)

Prethodna priča

Meryem Uzerli pokazala kako izgleda u devetom mjesecu trudnoće

Naredna priča

Od 1. januara nova cijena vožnje Sarajevskom žičarom za bh. građane

Najnovije iz Zdravlje

-->