fbpx

Tate i mame o zajedničkom prisustvu porođaju za Kidsinfo: Plakao sam i od sreće i od straha

Porođaj je dugo vremena bio čin rezervisan samo za buduće mame, dok su budući očevi rođenje djeteta dočekivali u čekaonici ili, po nepisanom pravilu, u nekom od lokalnih kafića. No, sada je ta praksa u mnogo čemu promijenjena, te statistike pokazuju da sve više muškaraca odlučuje da prisustvuju rođenju djeteta.

O prisustvu porođaju za naš portal govore Muamer Hozorović i njegova supruga Azra koji sa sinom žive u Austriji, Amar Dedić i njegova supruga Arnela koji sa sinom žive u Njemačkoj, te Dino Tucaković i njegova supruga Aida koji sa dvoje mališana žive u Mostaru.

 Prednost smo u ovom slučaju dali hrabrim tatama koji za naš portal govore o ovom iskustvu.

Kidsinfo: Šta Vas je motivisalo da se odlučite da prisustvujete supruginom porođaju i zbog čega Vam je to bilo posebno važno?

Muamer: Supruga i ja smo shvatili roditeljstvo kao timski rad i htjeli smo da u svemu tome koračamo u istom ritmu, pa tako i kada je riječ o porođaju. Prisustvo porođaju mi je bilo važno jer sam htio da, na neki način, nas troje zajedno udahnemo njegov prvi udisaj.

Amar: Naveo bih dosta stvari, ali skratit ću. Ja sam za svoju suprugu uvijek bio tu i bilo mi je važno jer znam da je imala strah od porođaja. Želio sam učiniti sve da se osjeća sigurnom, te da pomognem koliko god mogu. Znao sam da će joj značiti i ako bih bio tu samo fizički.

Dino: Bio sam prisutan na oba porođaja. Na prvi sam otišao zbog supruge. Jedan dan je došla sa 101 pričom o porođaju i stahu, te, naravno, s pitanjem da li bih ja prisustvovao. Mislim da je čak i sama donijela zaključak da sam rekao da hoću, mada mi, iskreno, nije ni predstavljalo problem. Nisam smatrao to nečim što ne mogu jer sam bio na svakoj redovnoj kontroli tokom trudnoće. Doktorica Alma je bila divna na pregledima tokom obje trudnoće i nastojala je da objasni tako da i ja shvatim. Bilo mi je važno da prisustvujem jer sam znao da će tako moja supruga biti mirna i sretna, a to je dovoljno važno.

Nisam nikada imao neki jasan stav o porođaju, vjerovatno nisam nikada ni razmišljao o tome. Ali sada mislim da je to najljepši mogući događaj na svijetu koji jedan čovjek može doživjeti. Želim reći da skidam kapu svim majkama ovog svijeta koje su prošle kroz iskustvo porođaja

Kidsinfo: Kako ste porođaj doživljavali prije, a kako nakon prisustva?

Muamer: Nisam nešto posebno znao o porođaju, osim da žena prolazi kroz jako velike bolove. Poslije svega što sam vidio sve majke gledam s divljenjem. Više cijenim svoju majku i suprugu.

Amar: Nisam nikada imao neki jasan stav o porođaju, vjerovatno nisam nikada ni razmišljao o tome. Ali sada mislim da je to najljepši mogući događaj na svijetu koji jedan čovjek može doživjeti. Želim reći da skidam kapu svim majkama ovog svijeta koje su prošle kroz iskustvo porođaja.

Dino: Prije ga nisam ni doživljavao (smijeh). Nikada nisam o tome razmišljao. A sada? Pa ne znam. Nije lako biti žena na porođaju, to je sigurno. Prije sam mislio da bi ona to trebala sama uraditi, ali više ne mislim tako. Tada su jako ranjive i sigurno je lakše kada imaju nekoga pored sebe.

Azra i Muamer sa sinom

Kidsinfo: Možete li se prisjetiti kako ste se osjećali tokom porođaja?

Muamer: U trenutku samog porođaja ne znate ni sami šta vas je snašlo. Čekao sam samo trenutak da beba izađe vani, a kada se to desilo počeo sam plakati. Plakao sam i od sreće i od straha.

Amar: Zazvonio mi je telefon negdje oko tri ujutru. Javio sam se onako iz sna, ne znajući gdje sam. Moja supruga je, veoma uznemirena, vrištala na telefon, a nije imala snage da mi kaže da se porađa, samo je rekla da dođem hitno. Bio sam uplašen, sjeo u vozilo i požurio u bolnicu. Pozvonio sam na ulazu i kada su mi otvorili odmah sam pitao je li sve  u redu. Počeli su mi se smijati i rekli da jeste, te da je porođaj počeo. Pitao sam gdje mi je supruga, a u tom trenutku se ona suočila s boli i vrisnula. Odgovor medicinske sestre je bio: „To je Vaša supruga“. Ušao sam u sobu, a supruga je ležala spojena na neke aparate, ne znam koje jer mi je sve to nepoznato. Porođaj je počeo, a ja sam suprugu predvodio onako kako su mi doktori govorili. U trenutku me je bilo strah jer sam vidio da je boli, a da se ništa ne dešava. Malo po malo doktori su počeli govoriti: „Još malo, još malo“. Supruga me je u jednom momentu zamolila da pogledam šta se dešava, a znao sam da bi joj olakšalo da kažem da je skoro gotovo. Tada sam doživio nešto zbog čega su mi automatski suze krenule. Mala glavica je bila tu, okrenuta baš na tu stranu gdje sam ja krenuo da pogledam. Imali smo direktan pogled, moj Lav i ja. Veću sreću nisam doživio. Rekao sam supruzi: „Evo ga pili, evo ga“. Trajalo je još kratko i bebko je bio tu, čuo se prvi plač. Doktori su uradili prodobro svoj posao i stavili su bebu na majčine grudi.

Dino: Straha uopšte nisam imao. Možda sam se malo „gubio“…. čuvaj ovdje, čuvaj tamo, ovo smije, ovo ne. Sve mi je bilo novo. Vjerovatno sam bio nervozan jer sam htio da se što prije završi, ali pozitivno nervozan. Bio sam sretan kada sam čuo prvi plač bebe.

Kidsinfo: Šta Vam je najveći utisak kada je o porođaju riječ?

Muamer: Najveći i najsnažniji utisak na mene je ostavilo to kada sam dijete uzeo prvi put u naručje.

Amar: To je najljepša čarolija na svijetu.

Dino: „Ovo je bilo baš lako“. I danas mi ta rečenica odzvanja, ali stvarno je bilo lako.

Supruga i ja smo shvatili roditeljstvo kao timski rad i htjeli smo da u svemu tome koračamo u istom ritmu, pa tako i kada je riječ o porođaju. Prisustvo porođaju mi je bilo važno jer sam htio da, na neki način, nas troje zajedno udahnemo njegov prvi udisaj

Kidsinfo: Kako izgleda uloga oca na porođaju?

Muamer: Bio sam pri ruci za sve što je trebalo; da podsjetim na pravilno disanje, za mjerenje kontrakcija, masažu leđa, razgovor s doktorom i presijecanje pupčane vrpce. Jedino što nisam mogao jeste osjetiti njenu bol, te i na taj način učestvovati u porođaju.

Amar: Nisam bio samo nijemi posmatrač. Pomagao sam, brisao maramicom suprugino lice, donosio joj vodu da pije, prevodio s njemačkog na bosanski, držao je za ruke, trpio njeno grebanje i čupanje mojih ruku i lica, motivisao je, ljubio…

Dino: Mislim da sam pokušao pomoći koliko mogu. Nešto sam slušao Aidu, nešto doktora. Drugi porođaj je bio brz. Došli smo u bolnicu u 20:00, a već u 20:30 je Isa bio tu. Svi smo nekako žurili, babica da pripremi, doktor da je pregleda, ja da se presvučem, a ona je pričala. Meni su rekli da čuvam Aidi glavu na prsima i da joj govorim da diše. Kada je beba izašla, dali su mi da prerežem pupčanu vrpcu.

Arnela i Amar sa sinom

Kidsinfo: Šta biste poručili tatama koji su eventualno u dilemi da li da prisustvuju porođaju ili ne?

Muamer: Da bez dileme prisustvuju. Ne mogu zamisliti bolje mjesto na svijetu na kojem bih radije bio nego u tom trenutku tu gdje se naše dijete rađa.

Amar: Mislim da bi svaki čovjek trebao da se odluči na taj korak. Najljepši zvuk je onaj kada, poslije nekoliko sati trudova i, hajmo reći, borbe, čujete kako vaša beba zaplače. To je neopisiv osjećaj. A smatram da je malo nezgodno da žena sama prolazi kroz sve to, jer ima određenu dozu straha i nesigurna je, a tu vi uskačete kako biste joj pomogli. Rađate zajedno. Najljepše je kada znate da prolazite kroz sve zajedno sa svojom voljenom.

Dino: Prisustvo bi trebalo biti neka individualna odluka svakog od nas. Mislim da mogu pomoći svojim suprugama samim prisustvom i „držanjem za ruku“. Ako možete doprinijeti da se taj porođaj završi sretno, nebitno koliko to vaše prisustvo malo i beznačajno bilo, morali biste biti tu.

Kidsinfo: Kažu da prisustvo porođaju kod muškarca mijenja sliku o ženi, obzirom na to da uviđa kroz šta ona mora proći kako bi rodila. Jeste li Vi imali ovakvo iskustvo?

Muamer: Mišljenje o ženi kao ženi se nije promijenilo, samo sam spoznao sposobnosti i snagu moje supruge i još više je zavolio.

Amar: Mijenja. Znao sam da je moja supruga jaka žena, ali da je toliko, nisam znao. Ona je moj šampion i volim je naravno, ali nakon toga još više.

Dino: Moja rečenica nakon završenog porođaja: „Ovo je bilo baš lako“, sve govori. Možda je i to individualna stvar i drugačija od osobe do osobe, ali Aida se na porođaju ponaša kao da je na „kafi“. Priča bez prestanka i odgovara, nema deranja i slično. Možda je zbog toga porođaj meni OK, te pozitivno i lijepo iskustvo koje nas dodatno veže. Drugi porođaj je doktor Konjhodžić učinio još više posebnim jer slikanje i zezanje nekako dobro dođu. Zavisi od mnogo faktota, ali parovi moraju sami da donesu odluku.

Aida i Dino s djecom

Straha uopšte nisam imao. Možda sam se malo „gubio“…. čuvaj ovdje, čuvaj tamo, ovo smije, ovo ne. Sve mi je bilo novo. Vjerovatno sam bio nervozan jer sam htio da se što prije završi, ali pozitivno nervozan. Bio sam sretan kada sam čuo prvi plač bebe

ISKUSTVO MAMA  

O prisustvu partnera na porođaju za naš portal su govorile i Muamerova, Amarova, odnosno Dinova supruga, tačnije Azra Pašović Hozorović, Arnela Dedić i Aida Sušić Tucaković. Otkrile su nam koliko im je značilo to što na porođaju nisu bile same.

Kidsinfo: Kako ste reagovali kada Vam je suprug saopštio da želi da prisustvuje porođaju?

Azra: Bilo mi je jako drago. Tek tada sam, zapravo, imala predstavu o tome koliko me moj suprug cijeni i poštuje.

Arnela: Niko sretniji od mene. Kada sam saznala da sam trudna i kako je vrijeme odmicalo, stalno sam govorila: „Moraš da prisustvuješ, mene je strah“. Bilo je tu svega, hoće, neće. Ali ja sam u podsvjesti znala da želi prisustvovati jer me nikada nije ostavio samu, pa ni sada.

Aida: Nije mi saopštio, to je bila moja ideja, ali nije se ni bunio. Kada smo 2016. godine trebali dobiti prvo dijete, našu Meri, to je bila godina u Mostaru tokom koje se dosta pričalo o tome šta se sve dešavalo na porođajima. Bila su to loša iskustva. Možda i nisu bila samo loša, ali ta su dopirala do mene i urezala mi se u glavu jer se radilo o pričama tipa beba ispala, vakuumom uništeno ovo ili ono i slično. Tada sam odlučila da želim da i on bude tu. Pitala sam ga šta misli o tome i privatio je, bar mislim da jeste (smijeh). Kada je riječ o drugom porođaju, tada nismo ni pričali da li će biti ili ne, znali smo da ide. Čak smo radili i dodatni bris samo da bude tu.

Meni je stvarno bilo važno da je tu. Bila sam sigurnija i za sebe i za bebu. Znala sam ako nešto u tom trenuku krene po zlu i ako ja ne reagujem, da će on. Nekada su bitne i samo riječi ili pogled. Lakše je

Kidsinfo: Koliko Vam je suprugovo prisustvo pomoglo i koliko Vam je bilo važno da bude tu?

Azra: Bio mi je zaista velika podrška. Njegovo ohrabrenje u trenutku kada sam pomišljala da je kraj i da ja to više ne mogu izdržati mi je značilo mnogo.

Arnela: Da nije prisustvovao ja ne znam kako bih se porodila od silnog bola i gubljenja snage. Nisam čula doktora i babice, ali njega sam čula. Svaku riječ koju mi je preveo jer smo u drugoj državi. U tom momentu nisam znala ni maternji jezik, ali njega sam pomno slušala. Mnogo mi je pomogao, samo njegovo prisustvo. Dodavao mi je vodu, brisao čelo, držao za ruku i bodrio. Ne znam šta bih bez njega i njegove podrške u tim momentima. Jako lijepo iskustvo za oboje.

Aida: Meni je stvarno bilo važno da je tu. Bila sam sigurnija i za sebe i za bebu. Znala sam ako nešto u tom trenuku krene po zlu i ako ja ne reagujem, da će on. Nekada su bitne i samo riječi ili pogled. Lakše je.

Kidsinfo: Zbog čega biste svim parovima savjetovali da se odluče da oboje prisustvuju porođaju?

Azra: Mislim da to stvara jednu posebnu bliskost među partnerima. Ipak je to najljepši osjećaj koji doživljavamo i trebali bismo ga zajedno doživjeti.

Arnela: Muževi koji žele da pokažu svojim suprugama koliko ih vole, to im je idealna prilika za dokazivanje ljubavi. Mislim da se niko ne može pokajati što je ušao u rađaonu. Budite uz svoje supruge kada ste im potrebni. Voljela bih da svaki muškarac gleda na to kao da jedno prelijepo iskustvo i mislim da žena ne bi trebala biti sama na porođaju. Mi smo u tim momentima imali i smijeha i suza. Ja sam bila trudnica koja je muža samo zapitkivala da li je gotovo i da li je beba stigla. Kada sam izgubila snagu pitala sam ga da li može da pogleda vidi li se beba. Njemu je bilo smiješno, ali meni nije. Stvano sam bila ozbiljna jer više nisam mogla izdržati. Dobila sam još veću snagu kada mi je rekao da je beba skoro tu i da izdržim još malo. Sada se smijemo mnogim mojim lupetanjima  s porođaja. Moj muž je jedan od onih „Past ću u nesvjesi, neću ti biti od pomoći i ja ne mogu gledati da tebe boli“, ali je na kraju izdržao sve. Zajedno sa mnom.

Aida: Iskreno, kada je on tu, imam više sigurnosti i samopouzdanja. Nekako je lakše i mislim da bi svakoj trudnici to pomoglo, ta povezanost u tom trenutku. Opet svi mi ne reagujemo isto i ne podnosimo sve na isti način pa je, kao što Dino kaže, sve individualno. Svako mora da priča s partnerom i da donese odluku. Ja smatram da nismo pogriješili i opet bih birala da je tu. Mislim da dvoje ljudi sve podnose lakše kada su zajedno.

(Milica Brčkalo Gajić, Kidsinfo.ba)

Prethodna priča

K KING design: Radionica u kojoj se stvaraju najljepši pokloni

Naredna priča

Porodične uspomene: Najljepše praznične fotografije poznatih

Najnovije iz Samo za Tatu

-->