Kada je, nakon izliječenog karcinoma na grliću materice, rodila treću kćerku, Mari V. iz Banje Luke zakoniti suprug je saopštio da dalje sa njom ne želi. Zvaničan zahtjev za razvod braka glasio je: “Ugašene emocije prema ženi nakon deceniju i po zajedničkog života”.
Advokati i socijalni radnici su sve sabrali i oduzeli (uključujući i patnju djevojčica koje još rastu), a sudija podvukao crtu. Presuđeno je da roditelj koji se dobrovoljno odrekao starateljstva (otac) staratelju (majci) plaća mjesečno 200 maraka po djetetu.
Da li je 600 KM dovoljno za život?
– Možda bi bilo da imam svoj krov nad glavom. Ali, nemam. Kuća u kojoj živim sa djecom je svekrvina. Rekla je da iselim sa curicama ili da joj plaćam 450 maraka mjesečno, ako ostanemo – priča Mara za Lola magazin.
Neće, ipak, uložiti žalbu. Bolje išta, nego ništa. Biće zadovoljna ako bivši suprug redovno bude plaćao minimalnu alimentaciju. Ako ne bude plaćao, neće biti jedini.
Prema istraživanju koje je zajedno sa Helsinškim komitetom provelo Udruženje samohranih roditelja “Ponos” iz Banje Luke, 70 odsto roditelja ne plaća izdržavanje djece. Oko 20 odsto njih plaća povremeno, dok samo sedam odsto plaća redovno.
– Sankcionisanih zatvorskom kaznom nema, iako je neplaćanje alimentacije u BiH krivično djelo. Da se zakon primjenjuje, nesavjesni roditelji (najčešće očevi) iza rešetaka bi mogli ostati minimalno mjesec ili maksimalno 3 godine. Izvršenim uvidom u Sistem za automatsko upravljanje predmetima utvrdili smo da ukupan broj nerješenih krivičnih predmeta na dan 30.11.2020. godine iznosi 1.503, od čega se na Izbjegavanja davanja izdržavanja odnose 53 predmeta – precizira Nikola Gatarić, portparol Osnovnog suda u Banjoj Luci.
Kako je moguće da zvanične statistike pravosudnih institucija i udruženja samohranih roditelja daju različite slike stvarnosti? Zašto staratelji izbjegavaju krivično gonjenje bivših supružnika?
– Zato što ti procesi mogu biti dugotrajni, iscrpljujući i neizvjesni – odgovara Dalibor Mrša, advokat iz Banje Luke.
On misli da zatvorska kazna i nije rješenje na kojem treba insistirati, ali koje neupitno može imati efekte psihološkog prtiska na nesavjesne roditelje.
– Suština je da staratelj dobije novac za djecu. A, to se neće desiti ako nekoga zatvorite. Treba insistirati na oduzimanju imovine, kad god je to moguće – objašnjava Mrša, uz napomenu da je problem u BiH i „rad na crno“, jer se iznos alimentacije određuje na osnovu visine novčanih prihoda roditelja koji su prijavljeni državi, a koji uglavnom nisu vjerodostojni.
Nažalost, u domaćim pravosudnim institucijama evidentirana su i lica koja zvanično nemaju ni imovinu i ni zaposlenje, ali imaju potomstvo o kojem ne žele da brinu.
Za tu vrstu zvanično socijalnih slučajeva rješenje bi bio tzv. Alimentacioni fond, o kojem se u Republici Srpskoj glasno govori više od decenije, a koji nikada nije zaživio.
– Da jeste, možda bismo imali više krivičnih gonjenja, jer bi dužnike u tom slučaju teretile institucije, umjesto bivših supružnika – kaže bivši narodni poslanik, a sadašnji gradonačelnik Banje Luke, Draško Stanivuković.
Njegova matična partija takvu inicijativu uputila je ranije u skupštinsku proceduru na nivou entiteta, ali je skupštinska većina nije podržala. Za slična rješenja zalagaće se, obećava, i na lokalnom nivou.
Tračak nade je i novo zakonsko rješenje o putnim ispravama BiH, prema kojem neplatišama alimentacije ne može biti izdat pasoš ili im se oduzima ranije izdata putna isprava. Ova inicijativa poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Damira Arnauta u javnosti je ocijenjenai odličnom, ako se dosljedno provodi.
– Poznat mi je slučaj kada je čovjeku zbog neplaćanja alimentacije na graničnom prelazu Gradiška oduzet pasoš i onemogućeno napuštanje države – kazao je on.
– Odlično! Međutim, u praksi se dešava i to da neke sudije ili nisu upoznate sa zakonskim odredbama, ili ih tumače na neki poseban način zbog čega odbiju prijedlog za oduzimanje putnih isprava. Praksa je u svakom slučaju neujednačena – objašnjava advokat Mrša.
Prema Porodičnim zakonima na nivou entiteta koji uređuju ovu oblast propisano je da dijete nakon razvoda roditelja mora nastaviti živjeti istim standardom kao ranije.
Dragica Radović, Ombudsman za djecu RS podsjeća da je stvarnost drugačija.
– Nažalost, za mnoge je put do ostvarivanja prava na alimentaciju ne samo dug, već i praćen poniženjima u kojima dokazuju nešto što je nesporno, obavezu roditelja da izdržava svoje dijete, te je praćen dodatnim troškovima, za čije plaćanje nemaju sredstava, a rezultat izostaje – kaže Radović.
Zbog problema u vezi sa naplatom alimentacije i nepoštivanjem sudskih presuda, samohrani roditelji, najčešće majke sa djecom, često žive na rubu egzistencije i jedna su od najugroženijih socijalnih kategorija u BiH.
(Tekst preuzet s lolamagazin.com)
