/

Renata Krstanović, stručnjakinja XY Roditeljskog savjetnika: Većina djece s disleksijom ne bude prepoznata do vrtića

XY Roditeljski savjetnik na svojoj Facebook stranici svake sedmice  objavljuje savjete Renate Krstanović, geštalt psihoterapeutkinje i dipl. psihologinje koja piše o aktuelnim temama. U današnjem tekstu Renata govori o poremećajima učenja – disleksija. 

U nastavku pročitajte njen tekst i ne zaboravite da se stručnjacima iz XY Roditeljskog savjetnika, koji je dio online platforma Asocijacije XY, možete obratiti za besplatnu psihološku pomoć putem njihove Facebook stranice koja je dostupna na ovom linku. 

Većina nas je tokom školovanja imala druga ili drugaricu koji su i u starijim razredima, jedva čitali, imali nerazgovjetan rukopis, poteškoće s brojevima, računanjem, pažnjom, koncentracijom, izgovaranjem riječi. Oni su bili okarakterisani kao loši učenici, nezainteresovani za školsko gradivo ili lijeni, a nerijetko su bili izloženi ismijavanju vršnjaka i predmet podsmijeha. Tada nismo znali i razumjeli šta je zaista u pozadini učenika sa ovim problemom, a roditelji i učitelji nam nisu objasnili (većini).
Danas smo već svi, više manje, upućeni ne samo u gore navedene probleme, već smo upoznati s raznim terminima; anksioznost, depresija, stres, trauma, pažnja, volja, motivacija i sl. Koristimo ih u svakodnevnom životu da bi okarakterizirali određena dešavanja ili stanja. Pri tome, nesvjesno, minimiziramo njihov značaj jer su postali sinonim i za ona ponašanja koja u svojoj srži nisu ono kako ih nazivamo. A onom što ne poznajemo često pristupamo pogrešno (iz najbolje namjere, naravno).

Šta je disleksija? 

Slično je i s poremećajima učenja, u ovom slučaju disleksijom i to u predškolskoj i školskoj dobi iako je prisutna i u adolescenciji i u odraslom dobu. Prvo da vidimo šta je zaista disleksija i kako se očituje, a onda ćemo se vratiti našim interpretacijama i metodama koje najčešće poduzimamo.
Disleksija je jedan do specifičnih i najčešći poremećaja učenja. Često se opisuje kao poremećaj čitanja ali se javlja kao problem razumijevanja napisanog (ako se tekst pročita djeca će ga razumjeti) pravopisa, problem s pažnjom i hiperaktivnosti (ADHD) i računanjem. Nije uzrokovan intelektualnim nedostacima, socio-kulturnim prilikama, načinom poučavanja ni neurološkim oštećenjem. Disleksija nije problem inteligencije niti problem s vidom.
Iako često možemo naići na informaciju da je disleksija stanje koje je prisutno tokom cijelog života, da za nju ne postoji “lijek” te da osobe nauče funkcionalno čitati uz pomoć pojednostavljivanja tekstova koji postaju lakši za čitanje ne moramo ovo shvatiti kao jedini odgovor (opciju). Kao da ovom metodom skrećemo pažnju s bitnog – individualnost i psihički sklop djeteta.
Idemo linijom manjeg otpora izbjegavajući „zamaranje“ koje nastaje vježbom. Ipak, postoje mišljenja da disleksiju možemo prevladati ako čitanje prihvatimo u i uvažimo kao složenu aktivnost koju učimo kroz dugotrajne faze. Cilj je istinska sposobnost razumijevanja onog što čitamo i organizacija pročitanog u pamćenju. Ako terapiju fokusiramo u ovom smjeru; smjeru unaprjeđivanja razumijevanja pročitanog, disleksija prestaje biti kognitivna shema.

Većina djece s disleksijom ne bude prepoznata do vrtića

Iako se disleksija dijagnosticira nakon devete godine života, simptomi koje dijete ispoljava mogu se uočiti i prije pete godine (većina djece s disleksijom ne bude prepoznata do vrtića ili prvog razreda kada uče čitanje simbola)
A kako izgleda disleksija iz percepcije djeteta koje je ima?
Slova se okreću, igraju pred njihovim očima, gube dijelove riječi i ne vide završetak rečenice. Slova se rotiraju pa je riječ krivo percipirana ili dijete umjesto slova vidi prazno polje.
Neuspjeh u čitanju dovodi kod djece do nesigurnosti, gubitka samopouzdanja i fobične reakcije na čitanje. Djeca su u stalnom stresu, najčešće verbalno zlostavljana od vršnjaka. Mentalni napor čitanja izaziva umor koji dijete naziva dosadom koju nerado prihvata, nerijetko izbjegava ili odbija.

Ono što mi kao roditelji možemo učiniti (ili izbjegavati) je:

  • Nemojte okarakterisati dijete kao lijeno,
  • Izbjegavajte zahtijevati čitanje “naglas”,
  • Ne upoređivati ga s drugom djecom u razredu,
  • Ne prigovarati za neuredan rukopis,
  • Ohrabrimo ga da radi polako i lagano
  • Razgovarajmo otvoreno
  • Pohvalimo ga za sve ono što učini dobro
  • Sarađujmo s nastavnim osobljem i logopedom
  • Potičimo ga u drugim aktivnostima u kojima je kreativan i maštovit
Za sva dodatna pitanja obratite se psihološkom savjetovalištu XY Roditeljskog savjetnika. Usluge savjetovališta su besplatne, a možete nas kontaktirati putem e mail adrese, privatnom porukom na stranici ili pozivom na naš broj telefona.
Prethodna priča

Kako postupati kada dijete proguta neki predmet?

Naredna priča

Dogs Trust organizuje veliko nagradno takmičenje za osnovce!

Najnovije iz Zdravlje